Upozoravajući znakovi nasilničkog ponašanja

Roditelji čija djeca pokazuju navedene znakove trebali bi razgovarati sa stručnjacima koji će im pomoći u shvaćanju djece i savjetovati ih u prevenciji nasilnog ponašanja.

ZNAKOVI U MALE DJECE I PREDŠKOLSKE DJECE:

  • napadaji bijesa koji traju dulje od 15 min. I ne može ih nitko smiriti (roditelji, članovi obitelji), pa im na kraju «popuste»
  • impulzivni su, neustrašivi, energični
  • ispadi agresije često bez razloga
  • konstantno odbijaju pravila i poslušnost odraslima
  • nisu vezani uz roditelje, na nepoznatom mjestu ne traže roditelje i ne odlaze do njih
  • često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacima

ŽRTVE NASILNIŠTVA ČESTO SU TIHA, MIRNA, PASIVNA, ANKSIOZNA, NESIGURNA I OPREZNA DJECA NISKOG SAMOPOUZDANJA. IMAJU MALO PRIJATELJA KOJI PONEKAD STAJU U NJIHOVU OBRANU. VRLO SU POVEZANI S RODITELJIMA KOJE SE ČESTO MOŽE OPISATI KAO PREZAŠTITNIČKE.

TO SU OBIČNO DJECA KOJA SE NE ZNAJU ZAUZETI ZA SEBE (TJ. NISU ASERTIVNA).

ASERTIVNOST (zastupanje sebe uz poštivanje drugih) se definira kao:

  • borba za svoje potrebe i prava i izražavanje mišljenja na izravan način ali tako da ne nanosimo štetu drugima
  • odbijanje nerazumnih zahtjeva bez osjećaja krivnje, zbog inzistiranja na vlastitoj dobrobiti

 

OVU VJEŠTINU MOGUĆE JE NAUČITI ŠTO DOPRINOSI RAZVOJU ASERTIVNOSTI?

  • poticanje djeteta da izrazi svoje mišljenje o nečemu
  • ohrabrivanje djeteta da izravno iskazuje osjećaje
  • učenje djeteta da ljutnju izrazi na konstruktivan način
  • poticanje djeteta da jasno reagira na doživljenu nepravdu
  • razvijanje djetetovih socijalnih vještina i vještina govorenja
  • pohvaljivanje djeteta za uspješna socijalna ponašanja

DIJETE TREBA UČITI:

  • gledati sugovornika u oči
  • uspravno i sigurno držati tijelo
  • kako biti opušten (pravilno disanje, kontrola tijela i emocija)
  • kako ne činiti pokrete koji upućuju na nesigurnost (npr. stiskanje šake, trljanje ruku, ljuljanje kada govori i sl.)
  • govoriti dubljim glasom i dovoljno jasnim i razumljivim govorom
  • kako jasno i bez okolišanja reći što želi (npr. «Želim…», «Mogu li dobiti…», Hoću…», «Trebam»…)
  • kada i kako reći «Ne» u različitim varijantama, jasno i bez okolišanja (npr. «Ne mogu ti ovo sada dati…», «Prestani, to mi smeta ili to ne volim..»)
  • učiti tehniku «pokvare ploče», odnosno mirnog ponavljanja svog zahtjeva ili odgovora ponovo i ponovo, bez obzira na nagovaranja
  • prepoznati fizičke i druge znakove ljutnje ili bijesa kod druge osobe i odmaknuti se od nje (osobito ako se radi o osobi koja se teško kontrolira)
  • tražiti pomoć kada mu je potrebna