Edukacijska rehabilitatorica Irena Vresk posjetila je u sklopu svoje Eramus + mobilnosti dječji vrtić u Rumunjskoj u kojem je boravila u periodu od 17.11.2025. – 20.11.2025. Svi djelatnici, a osobito odgojiteljica koordinatorica projekta Cristina Elena Voicu bili su vrlo brižni i topli domaćini.
Vrtić proširenog programa br. 8 nalazi se u Buzăuu, na ulazu u grad, u naselju Unirii-Sud, na adresi Unirii Street br. 10. Izgrađen 1975. godine, vrtić nudi obrazovne, savjetodavne i usluge skrbi, trajno povezane s potrebama i interesima djece te zahtjevima obitelji. U svom sastavu ima 5 jasličnih i 9 vrtićkih odgojno-obrazovnih skupina. Broj djece po skupinama jednak je kao i kod nas. U svakoj skupini rade 2 odgojiteljice po 5 sati, ali na način da su cijeli tjedan u istoj smjeni (jutarnjoj ili popodnevnoj). Od članova stručnog tima vrtić ima zaposlenog samo psihologinju koja dolazi dva puta tjedno.
U skupinama su upisana i djeca s teškoćama, iako blažim u odnosu na naše skupine. Međutim, ne postoje osobni pomagači, njegovatelji, niti treći odgojitelji koji bi bili financirani od strane osnivača. Roditelj koji to želi i ima mogućnost može biti svom djetetu osobni pomagač, no neki roditelji nemaju tih mogućnosti ili ne prihvaćaju da je djetetu potreban takav oblik podrške te ona uglavnom izostaje.
Gledajući prostorno – materijalni kontekst, vrtić se u velike razlikuje od vrtićkih skupina u Hrvatskoj, od organizacije sobe dnevnog boravka skupine do blagovaonice. U vrtiću u Buzauu soba dnevnog boravka kreirana je na način da su dječji krevetići podignuti uza zidove, a spuštaju se za vrijeme dječjeg odmora. Svaka soba dnevnog boravka ima slobodan središnji prostor na kojem su najmanje 2 velika tepiha, nekoliko dječjih stolova i stolica koje odgovaraju broju djece u skupini. Odgojno – obrazovni rad sličniji je radu u našoj „Maloj školi“ nego klasičnom principu rada u vrtićkim odnosno jasličnim skupinama. Većinu aktivnosti vodi odgojiteljica u krugu vodeći aktivnu raspravu s djecom te u igrama u pokretu. Iako u sobama dnevnog boravka postoje igračke (dio za simboličku igru, dio didaktičkog materijala), one su zastupljene samo u jednom dijelu sobe i u daleko manjem broju nego kod nas. Obzirom na takve mogućnosti glavni „poticaj“ uglavnom je odgojitelj. U svakoj skupini djeca uče o unaprijed pripremljenom sadržaju razgovarajući s odgojiteljicom o danoj temi, a nakon što im ona prezentira određeni sadržaj (npr. dijelove biljke) usmeno, te prikazujući edukativni film djeca istražuju materijale svojim osjetilima, izrađuju razne predmete i proizvode koristeći dani materijal (npr. krune od cvijeća, ježiće od krumpira i šibica, zimnicu) i zatim rade zadatke na radnim listovima (ne samo vrtićanci nego i djeca jaslične dobi). Djeca su vrlo vješta u grafomotoričkim vještinama, tako da većina djece jaslične starije skupine prilikom bojanja ne prelazi zadanu liniju. Način rada sličniji je radu u našim nižim razredima osnovne škole nego u vrtićima.
Djeca odlaze obavljati svoje higijenske potrebe prema uputi odgojiteljice u za to predviđeno vrijeme (pauza), te ona ne izlazi iz sobe, a djecu u kupaoni čeka spremačica koja im pomaže da obave toalet i operu ruke. Nakon toga djeca se ponovno vraćaju u sobu dnevnog boravka te nastavljaju s radom.
Djeca konzumiraju obrok van sobe dnevnog boravka, u hodniku gdje su dugački stolovi i klupe za djecu.
Djelatnici imaju iskustva s Erasmus Ka2 i Ka1 programima. Dvije djelatnice pohađale su tečaj “Umjetnost kao terapija: samoizražavanje i posebne potrebe u umjetničkom obrazovanju” u Firenci u Italiji, a druge dvije tečaj u Portu: Future učionica: aplikacije za obrazovanje.
Koordinatorica Erasmus projekata, odgojiteljica Cristina Elena Voicu već 10 godina provodi simpozij “Knjiga kao uvjet kvalitetnog obrazovnog pristupa”, na međunarodnoj razini. Odgojitelji inicijatori predložili su redefiniranje uloge knjige u suvremenom obrazovnom procesu usmjerenom na korištenje alternativnih obrazovnih sustava poput obrazovnog softvera.
Pred kraj mobilnosti odgojiteljica Cristina Elena Voicu i edukacijska rehabilitatorica Irena Vresk razmjenile su dojmove i način rada u svom vrtiću te dogovorile daljnje oblike suradnje, prije svega uključivanje djelatnika DV-a Maslačak u projekte vezane uz važnost čitanja djeci od najranije dobi.
