Prosinac je mjesec koji nerijetko provedemo smišljajući što kome pokloniti pod bor, trčeći po dućanima i zaboravljajući što je u ovo doba godine uistinu bitno. U cijelo to „blagdansko ludilo“ uključena su i djeca koja sa svojim željama i pismima Djedu Božićnjaku često roditelje dovode do još većeg pritiska.
Svi imamo svoje želje pa tako i djeca, i svi na njih imamo pravo. Međutim, želje nisu nužno odraz naših potreba. Možemo željeti skupi automobil, ali zapravo nam je za prijevoz od jedne do druge točke dovoljno i skromnije prijevozno sredstvo. Lijepo je kada nam se želje ispune, ali istovremeno možemo ugodno živjeti i ako ne bude tako. Za život nam trebaju hrana, voda, piće, krov nad glavom, ali treba nam i da se osjećamo prihvaćeno, da imamo podršku drugih, da smo na sigurnom i da imamo priliku razvijati vlastite potencijale. Za djecu je važno da su njihove potrebe zadovoljene i odgovornost odraslih je da bude tako, dok zadovoljavanje želja ovisi mogućnostima, ali i tome koliko su one usklađene s potrebama. Na primjer, dijete može željeti svaki dan jesti puno slatkiša, ali to nije u skladu s njegovom potrebom za zdravom prehranom. Također, dijete može željeti novi skupi bicikl, ali to možda nije u skladu s financijskim mogućnostima roditelja.
Odrasli naravno žele ugoditi djeci, razveseliti ih te im stoga često nešto i kupuju. No jesu li stvari koje kupujemo doista najbolji način za razveseliti dijete? Ponekad zasigurno jesu ali povezujemo li sreću i poklone prečesto zajedno djeca mogu naučiti krive vrijednosti. Autori koji se bave roditeljstvom ističu kako djeca čiji roditelji su skloniji ljubav i pažnju pokazivati kroz poklone i kupovinu novih stvari u odrasloj dobi mogu biti sklona ljubav i prihvaćanje gledati kroz materijalno. S vremenom djeca počinju imati sve veća očekivanja od poklona, budu razočarana kada ta očekivanja nisu ispunjena i dobiveni pokloni im brzo dosade. Količina i vrijednost poklona ne mogu zamijeniti količinu i vrijednost zajedničkih trenutaka i iskustava s djetetom. Koliko se igračaka i stvari iz svog djetinjstva sjećamo, a koliko zajedničkih lijepih trenutaka s obitelji i drugim važnim osobama? Često se ljutimo kada kod djece primjećujemo da su usmjerena na materijalno i inzistiraju na kupovini novih stvari, ali prije nego što ih osudimo, potrebno je da preispitamo sebe. Koliko mi manjak pozitivnih iskustava zamjenjujemo vrijednim i novim stvarima, koliko smo mi sami usmjereni na materijalno? Znamo da djeca u velikoj mjeri uče po modelu, upijajući ponašanje odraslih. Stoga u svojim ponašanjima djeca često preslikavaju naučena ponašanja odraslih.
Osim preispitivanja vlastitog odnosa prema materijalnom, jasno postavljanje granica u kupovanju omogućit će djetetu više prostora za druge izvore zadovoljstva, realnija očekivanja od poklona i više uživanja u poklonima koje dobije. Kod postavljanja granica važno je da prvo uvažimo djetetovu želju i osjećaje (npr. „Vidim da jako želiš novi romobil.“, „Vidim da si tužan jer nisi dobio nove Legiće.“). Nakon tog jasno i kratko postavljamo granicu (npr. Sada ne kupujemo poklone, već stvari za ručak.“, „Za Božić ne kupujemo skupe poklone.“, „Sada ne možeš dobiti romobil.“). Na kraju, nudimo djetetu alternativu odnosno nešto što može kontrolirati i birati, a pri tome je važno da to bude nešto realno i nama prihvatljivo te će mogućnosti ovisiti o specifičnoj situaciji.
Također, može biti korisno ako u svakodnevnim situacijama s djetetom spontano razgovaramo o tome kako su nam ugodne i vesele nas zajedničke aktivnosti, reflektiramo djetetove osjećaje u tim lijepim zajedničkim trenutcima te razgovaramo s djecom o tome što nas sve osim novih stvari čini sretnima i koliko nam je za sreću važna povezanost s drugima u odnosu na materijalno.
Na kraju, kada ovih dana budete uz osjećaj krivnje odustajali od kupnje još jedne igračke za svoje mališane, sjetite se da postupate ispravno, da vas broj poklona ne čini boljim roditeljem te da je zadovoljstvo zbog poklona kratkotrajno, dok ono trajnije stanuje u nama. Zato umjesto šetanja po dućanima iskoristimo vrijeme u zajedničkom pečenju kolača, izradi poklona ili čestitka za druge, gledanju božićnih filmova te na taj način stvarajmo zajedničke uspomene i pokazujmo djetetu ljubav i pažnju!
Pripremila pedagoginja Matea prema tekstu:
„Kuuupi miii!“ – što djeci stvarno treba? Centar Proventus