Kategorija: Kutić stručnih suradnika

Zašto je boravak na zraku važan za dječji razvoj

Vratimo li se 50 godina unazad vjerojatno ćemo primijetiti kako je boravak djece na zraku bio mnogo veći nego danas, kako je on zapravo ispunjavao većinu dječjeg dana, igre, druženja, a s time i uvelike utjecao na njihov razvoj. Zašto danas, kada je naše društvo puno razvijenije i kada o svijetu i životu oko nas znamo puno više, zanemarujemo neke od temeljnih postavki zdravog življenja?! Vremena se mijenjaju, rekli bi mnogi. Tehnologija nam je omogućila nove doživljaje i pojednostavila život, no ne smijemo dozvoliti da nas, a osobito naše mališane odvuče od važnih segmenata potrebnih za rast i cjelokupan razvoj.

ZAŠTO JE BORAVAK NA ZRAKU VAŽAN ZA RAZVOJ DJETETA

Downov sindrom

Downov sindrom je oblik sindroma koji se javlja kao posljedica anomalije kromosoma 21. U oko 95% slučajeva postoji cijeli dodatni kromosom 21 (trisomija 21). Pokazatelji Downova sindroma su specifičan izgled lica i intelektualne teškoće, pojavljivanje šestog prsta (šestoprstost), općenito je donja usna malena pa jezik ne može stati. Opisao ga je prvi put John Langdon Down 1866. godine i po njemu je dobio ime. Godine 1957. ustanovljeno je da je najčešći uzrok ovog sindroma trisomija. Osim intelektualnih teškoća DS uzrokuje niz zdravsvenih i funkcionalnih teškoća kao što su teškoće: hranjenja, disanja, oštećenje sluha, problem auditivne memorije, teškoće vizualne percepcije.

Saznajte više: Downov sindrom

Govor i mediji

Govorom ljudi izražavaju svoje misli, emocije i htijenja.  Izražavaju  se   riječima  i rečenicama,  ali i emocionalnim tonom govora.  U komunikaciji govor postaje i sredstvo izražavanja i djelovanja.  Dječji se jezik razvija zahvaljujući genima, sposobnostima mišljenja, želji za komunikacijom, poticajima okoline. Prve tri godine života najintenzivnije su za jezično-govorni razvoj djeteta. U intelektualno poticajnoj i emocionalno zdravoj sredini  dijete će uspješno razvijati svoje potencijale….

Saznajte više: Govor i mediji

Pružanje podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju – Kako pomoći svome djetetu?

Uspješnost u prilagođavanju djece s teškoćama u razvoju u obitelj i širu društvenu zajednicu ovisit će s jedne strane o težini teškoće, o pravovremenom obuhvaćanju stručnim tretmanom te o spremnosti sredine da prihvati dijete takvim kakvo je. Vrlo je bitno zadovoljavanje djetetovih osnovnih potreba, a to su potrebe za ljubavlju, pripadnošću, sigurnošću…

Dijete s teškoćama u razvoju slijedi iste zakonitosti razvoja kao i svako drugo dijete, samo s tom razlikom da će ovisno o vrsti određene teškoće taj razvoj biti sporiji i pokazivati veća ili manja odstupanja u savladavanju određenih vještina i navika, kao i u razvoju sposobnosti.

Kako možete pomoći svome djetetetu s teškoćom u razvoju u obitelji?

Odgoj u obitelji- odvija se u svakodnevnim situacijama kojima se pokušava utjecati na dijete u skladu s postavljenim ciljevima odgoja. Cilj mora biti ono što je ostvarivo i određeno sposobnostima djeteta kao i zahtjevima socijalne sredine u kojoj dijete raste. Cilj odgoja ovisit će u velikoj mjeri o ličnosti roditelja, njihovim stavovima u odnosu prema djetetu te o njihovom sustavu vrijednosti. Kao krajnji cilj odgoja je razvoj samosvjesne, slobodne i socijalno prilagođene ličnosti. Ponašanje je proizvod neprestanog procesa učenja. Bitno je ostati dosljedan u odnosu prema zahtjevima koji se postavljaju pred dijete.

Razvoj grube i fine motorike

Prilikom boravka s vašim djetetom na svježem zraku igrajte se s njim loptom (potičite ga da baca i hvata loptu, baca je u koš, udara nogom), da trči, da hoda na prstima, petama, natraške, stoji na jednoj nozi, da se ljulja, hoda stepenicama izmjeničnim korakom. Crtajte i bojajte sa svojim djetetom, dajte mu da reže škarama. Lijepite komadiće papira na podlogu. Ako je potrebno prilikom izvođenja tih aktivnosti vodite djetetovu ruku. Na taj način se kod vašeg djeteta razvija okulomotorna koordinacija i fina motorika.

Spoznajni razvoj

Boravite sa svojim djetetom što više vani na svježem zraku i u šetnji, i te situacije iskoristite za spoznajni razvoj vašeg djeteta. Imenujte predmete (prometna sredstva, životinje, voće, povrće, cvijeće…), pojave (pada kiša, puše vjetar…), radnje (što netko radi), imenujte ljude iz djetetove okoline. Prilikom izvođenja raznih aktivnosti svakodnevnog života govorite djetetu što radite, uključite ga da zajedno s vama pokuša izvesti tu aktivnost, imenujte prostorne odnose (gore-dolje, u-na, iznad-ispod, ispred-iza…), suprotnosti (kratko-dugačko, visoko-nisko, tanko-debelo), količinu (puno-prazno). Gledajte zajedno sa svojim djetetom slikovnice i imenujte slike, stavljajte predmete u različite prostorne odnose, gledajte crtiće i filmove i imenujte radnje. Na taj način se, kod djeteta, osim spoznaje razvija i komunikacija.

Emocionalno – socijalni razvoj

Potičite djeteovu samostalnost prilikom jela (da samo jede žlicom i vilicom, da si samo nalijeva tekućinu, maže namaz na kruh, postavlja i rasprema stol, samostalno uzima hranu iz zdjele, samo priprema sok ili neki drugi napitak). Situacije hranjenja iskoristite da zajedno s djetetom imenujete različite okuse hrane (slatko, slano, kiselo, gorko…). To ćete sve postići tako da djetetu pokažete što treba napraviti, objasnite mu sve što radite riječima, i zajedno s njim izvodite aktivnost, pružajući mu pomoć gdje je ona potrebna i po potrebi mu vodite ruke.

Učite svoje dijete da ide na WC (uputite ga kako da se namjesti za obavljanje nužde i po potrebi ga podsjetite da pusti vodu i opere ruke nakon obavljene nužde). Potičite dijete da samo pere zube, da se samo umiva i pere ruke. Naravno ako mu je potrebna pomoć pružite mu je, po potrebi mu vodite ruke i dajte mu verbalne upute. Zahtjevajte od njega da aktivno sudjeluje u kupanju, dajte mu verbalne upute koji dio tijela treba oprati, vodite mu ruke i pokažite kako. Kupanje možete iskoristiti za imenovanje dijelova tijela, za razlikovanje toplog i hladnog, mokrog i suhog. Svaku radnju koju radite sa svojim djetetom objasnite na njemu prihvatljiv način.

Potičite dijete da se samo oblači i svlači, izuva i obuva, da samo okreće svoju odjeću, slaže odjeću, vješa je na vješalicu i odlaže u ormar. Prilikom izvođenja svih tih aktivnosti dajte djetetu verbalne upute, pokažite mu što treba napraviti i naravno pružite mu pomoć kada je ona potrebna. Hvalite svoje dijete za svaki uspješno obavljen zadatak.

Problemi u ponašanju mogu se javiti zbog nemogućnosti djeteta da zadovolji vlastite potrebe, zahtjeve i očekivanja okoline. Osim toga, okidači za nepoželjna ponašanja mogu biti da dijete ne prepoznaje znakove uznemirenosti, ne zna izraziti emocije. Dijete se često nalazi u situacijama u kojima doživljava neuspjeh i taj neuspjeh pokušava konpenzirati: napadajima bijesa, plakanjem, pretjeranim nemirom, privrženošću predmetima, sterotipijama.

Djeca se tako ne ponašaju namjerno, ne traže pažnju, nego trebaju pomoć jer se ne mogu nositi sa situacijom!

Moramo razumijeti zašto je do ponašanja došlo da ga možemo promijeniti!

Imajte na umu, tek kada prihvatite svoje dijete možete mu pomoći!

Priredila:Tihana Picak, profesor defektolog

Literatura:.

D. Levandovski, B. Teodorović: „Kako poticati dijete s mentalnom retardacijom“ (Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, Centar za rehabilitaciju Zagreb, 1991.)

Psihološka samopomoć u samoizolaciji ili karanteni – preporuke i savjeti za očuvanje mentalnog zdravlja

Novonastale i neočekivane životne situacije mnogi od nas dočekaju nedovoljno spremni. U početku se teže snalazimo s promjenama, osobito ako nam je situacija nova i nepoznata. Slično je i u aktualnoj situaciji s koronavirusom. Mnogi će od nas biti prisiljeni izolirati se od svakodnevnih socijalnih kontakata, bit će prisiljeni na promjenu ustaljenog životnog ritma, a izolacija i socijalna deprivacija (uskrata socijalnih kontakata za kojima imamo potrebu) ljude čini ranjivijima i izloženijima rizicima za mentalno zdravlje. Dakle, koronavirus uzrokuje rizik prvenstveno za tjelesno zdravlje, ali ne smije se zanemariti i njegov nepovoljan utjecaj na mentalno zdravlje.

Teškoće s mentalnim zdravljem mogu biti u vrlo širokom rasponu od onih blažih (nelagoda, frustracija i tjeskoba), pa do onih vrlo ozbiljnih pa i teških (stres, teškoće sa spavanjem, konflikti u međuljudskim odnosima (osobito ako su ljudi dulje vrijeme stalno zajedno), a mogu se razviti i mnoge složenije tegobe poput depresije i sličnih). Iako se neke od navedenih tegoba ne mogu izbjeći, ipak postoje smjernice koje ljudima mogu pomoći kako bi se lakše nosili s teškoćama u mentalnom funkcioniranju.

Stoga je dobro i korisno učiniti sljedeće (deset korisnih uputa za samopomoć):

1. Informirajte se o aktualnoj situaciji s koronavirusom, ali nemojte neprekidno pratiti samo vijesti o koronavirusu. U svijetu se ipak događaju i mnoge pozitivne promjene, pa se informirajte i o njima kako biste svoju pažnju preusmjeravali na različite sadržaje.

2. Slušajte preporuke i savjete stručnjaka; to je puno važnije nego što o svemu misli susjed ili prijatelj, jer svatko od njih ima svoje mišljenje koje ne mora biti utemeljeno na činjenicama. Zapravo, ljudi su skloniji pažnju više posvetiti negativnim i prijetećim informacijama (npr. o broju zaraženih i umrlih), a premalo se usmjeravaju na one pozitivne (o tome kako većina nas neće oboljeti, a ako tko i oboli, velika je vjerojatnost da će ozdraviti). Važno je razumjeti kako rizik od obolijevanja postoji, ali ne treba ga precjenjivati i preuveličavati jer tada dolazi do prekomjernog straha, čak i panike koja dovodi do nepromišljenih postupaka (impulzivnog i prekomjernog kupovanja zaliha potrepština, moguće i agresivnog ponašanja prema drugima, sebičnosti i nedovoljne osjetljivosti za ljude oko nas i sl.).

3. Očekujte određenu razinu nelagode, pa i straha. Strah je u određenoj mjeri u ovakvim i sličnim situacijama čak i pozitivan jer nas čini pažljivijima i priprema nas za samozaštitu od opasnosti. Ipak, pretjerani strah koji prerasta u paniku nije dobar jer je destruktivan i može bitno narušiti mentalno zdravlje. Ako se teško nosite s negativnim emocijama, podijelite ih s nekime (to može biti netko od ukućana, možda prijatelj, a na raspolaganju su Vam i stručnjaci za psihološku pomoć s kojima se možete konzultirati i na daljinu). Čim s nekim podijelimo svoje strijepnje i strahove, često nam je ubrzo i lakše, kao da smo se riješili dijela nekog tereta.

4. Samoizolacija ili karantena, ako do nje i dođe, nikako ne znači potpunu izolaciju od svojih bližnjih, prijatelja i okruženja u kojemu živimo. Treba zadržati kontakte na daljinu (telefonskim putom, posredstvom društvenih mreža i na slične načine). Važno je znati da stanje izolacije u kojemu smo se zatekli neće biti trajno stanje, nego da ima svoj početak i kraj i da ćemo uskoro opet imati „svoj život“.

5. Ako Vas je neprilika i dovela u situaciju da morate biti izolirani od ostalih, ali i od ustaljenih životnih aktivnosti, pokušajte izolaciju prihvatiti kao izazov. Izazov nas motivira da usvajamo nova znanja i vještine kako bismo lakše udovoljili izazovu. Stoga naučite nešto novo, započnite s novim hobijima (u skladu sa situacijom), donesite možda i neke nove životne odluke. Već ako se i založite za sebe, bolje ćete se osjećati. Ako uspijete steći nova znanja i vještine, to je osobni uspjeh, pa i važna životna pobjeda. Posljedica su toga pozitivne emocije (čuvstva) zadovoljstva, sreće, ponosa…a to osobu mentalno jako osnažuje.

6. Budite tu i za ostale, ponudite svoju pomoć (osobito starijima koji su posebno ugroženi). Već i to što ste nekome ponudili svoju pomoć, pomoć je toj osobi samo za sebe, bez obzira treba li joj pomoć zaista. Stavljanjem svojih kapaciteta na raspolaganje drugima i sami se dobro osjećamo, što blagotvorno djeluje na naše mentalno zdravlje i osnažuje nas u teškim i zahtjevnim situacijama.

7. Krećite se, ne zaboravite na tjelesnu aktivnost. Osim što je važna za tjelesno zdravlje, tjelesna je aktivnost također ulaganje u sebe, što nas čini zadovoljnijima i time otpornijima na frustraciju, tjeskobu i stres koji su rizici za mentalno zdravlje. Tjelesna aktivnost i mentalno zdravlje jako su pozitivno povezani.

8. U svojemu okruženju širite optimizam utemeljen na činjenicama. Ovaj optimizam nikako ne smije biti nerealan te uključivati zanemarivanje rizika. Pritom nemojte negirati tuđi doživljaj straha, jer svakome je njegov strah najveći. Tuđi strah možete umanjiti ako širite informacije utemeljene na činjenicama, a koje su povezane s pozitivnim ishodima pandemije (globalnog širenja bolesti), a to je da širenje zaraze ima svoj početak i kraj, da većina ljudi ne oboli, a da se većina oboljelih izliječi.

9. Promišljajte tako da shvatite kako svojim ponašanjem značajno možete doprinijeti samozaštiti. Kako? Širenjem točnih informacija, pridržavanjem preporuka i savjeta stručnjaka, pružanjem podrške i potrebne pomoći drugima, ohrabrivanjem sebe i drugih oko Vas da izdržite krizno razdoblje (koje ima svoj početak i kraj).

10. Izbjegavajte pretjerano šablonsko umirivanje ostalih rečenicama poput „sve će biti u redu“, „nije to ništa opasno“ i sl., jer na taj način možete postići suprotni učinak. Radije osobe u svojemu okruženju informirajte o prethodno navedenim oblicima samopomoći.

U životu postoje trenuci koji od svakoga od nas zahtijevaju odlučnost, samodisciplinu, odricanje i snagu da prebrodimo nedaće. Ovo je jedan od takvih trenutaka. Svatko od nas ima puno više snage nego što misli i uglavnom se može nositi s ovakvim izazovima – a kad snage ujedinimo, prepreke puno lakše prebrodimo 

Siniša Brlas, profesor psihologije

Djelatnost za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti sa zaštitom mentalnog zdravlja Zavoda za javno zdravstvo “Sveti Rok” Virovitičko-podravske županije

O panici

ZA ZPD PISALA SANDA PULJIZ VIDOVIĆ

U trenutnoj situaciji pandemije virusa COVID -19 u cijelom svijetu, strah i panika su prirodne i očekivane reakcije. Svi smo na neki način uključeni. Nitko od nas ne zna koliko će pandemija trajati, koje će posljedice imati i tko će se od nas zaraziti. Znanstvenici priznaju da malo znaju o korona virusu, ali smo svjedoci da se širi brzo i nezadrživo. Sve to dodatno pojačava strah i paniku.

Naš svakodnevni život vrlo brzo se promijenio. Najednom smo prestali ići u teretanu, mnogi ne idu na posao, dok drugi zbog dodatnih poslova padaju s nogu. U samo par dana smo odgodili sastanke, proslave rođendana, druženja, poslovne dogovore… Pitamo se kako ćemo obaviti tehnički pregled auta, kada ćemo moći promijeniti onu staru fotelju, kada ćemo na pregled štitnjače… Cijeli naš uobičajeni život je stao.  Ovo je situacija u kojoj smo bespomoćni, u kojoj nemamo kontrolu nad svojim životom. Osjećaj bespomoćnosti je kod stanovnika Zagreba pojačao i ranojutarnji potres. Uplašili smo se za svoje živote kao i za živote i zdravlje članova obitelji, prijatelja, susjeda, poznanika.

Prema Psihologijskom rječniku panika je snažan teško savladiv strah koji se naglo proširi u skupini ljudi i dovodi do ponašanja koje je iracionalno, pod smanjenom kortikalnom kontrolom. Panika nastaje uslijed stvarne ili zamišljene iznenadne opasnosti (požar, potres, zarazna bolest) koju svi ili većina ugroženih nastoji izbjeći.

Pri tome su reakcije drugih oko nas znak da nam prijeti velika opasnost, što još dodatno povećava strah i dovodi do nerazumnih, nedjelotvornih i ponekad bezobzirnih pokušaja da se opasnost izbjegne. To je jedno od objašnjenja zašto su ljudi kupovali toliko namirnica posljednjih dana – jer su vidjeli da i drugi to čine.

Okidač za paniku može biti saznanje o broju oboljelih, umrlih, slike pogreba iz Italije ili saznanje da je netko s kim smo bili u kontaktu zaražen.

Reakcija na prijetnju u ovom slučaju je stvarna, rizik je oko nas. Panika je odraz našeg osobnog doživljaja rizika ili opasnosti i ljudi se u tome razlikuju. Neki su naprosto manje otporni. Uz zdravstveno rizične skupine, manje su otporni i oni koji su iskusili traumu zbog rata, prometne nesreće, teške bolesti, smrti bliskih osoba i brojne druge teške situacije.  Neki ljudi su izuzetno ranjivi na najavu gubitka posla i prihoda, pa su u panici zbog najavljene ekonomske krize. Neki ljudi se nisu jako uplašili korona virusa, ali su se jako prepali potresa u Zagrebu. Neki ljudi se panično boje izolacije i mogućnosti da će biti zatvoreni u stanu dulje vrijeme.

Za panični napad je karakteristično sljedeće: ubrzani rad srca, ubrzano disanje, kratak dah, stezanje mišića, sužavanje krvnih žila. Naše tijelo se priprema na akciju, povećava se budnost  i fizička snaga. Ovakva reakcija je povezana s našom prirodnom reakcijom „napad ili bijeg“. Ta reakcija je instinktivna i pomaže nam da se zaštitimo u opasnosti. U situaciji pandemije je nevolja u tome da ne možemo nigdje pobjeći nego moramo ostati kod kuće. A u tijelu je navala energije!

Što ipak možemo učiniti?

Važno je znati da iako nam srce jako lupa ili nam je kratak dah, da nećemo umrijeti niti poludjeti od paničnog napada. Napad obično traje manje od 10 minuta, a nakon toga prođe.

Potrebno je provjeravati svoje tjelesno stanje, ali ne biti potpuno usmjeren na to. Možemo pratiti je li nam grlo suho, kašljemo li i sl., ali možda kašljemo zbog alergije ili obične prehlade a ne zbog korona virusa. Pojačana usredotočenost na tijelo i na moguće simptome dodatno pojačava osjećaj straha,  pa tada svaku tjelesnu promjenu interpretiramo kao opasnu u većoj mjeri nego inače.

Dobro je pratiti vijesti ali ne pretjerivati s tim. Ograničite informiranje na dva puta dnevno, to je sasvim dovoljno informacija.

Kod pandemije korona virusa nam može pomoći podatak da većina ljudi ozdravi i da samo manji broj ljudi razvije ozbiljne simptome bolesti. To nikako ne znači da ovu bolest treba podcijeniti ili da ne treba slušati upute. Dapače! Upravo ćemo slušanjem uputa pomoći da imamo osjećaj kontrole nad situacijom. Međutim, mi smo skloni slušati samo loše vijesti i usredotočiti se na njih, a zanemariti podatke o broju ozdravljenja. U panici precjenjujemo realnu opasnost.

Ukoliko i kada se pojavi napad panike, dobro je prepustiti mu se, ne pokušati pobjeći od njega ili ga negirati.  Jer, ako bježimo, tada sami sebi poručujemo da je to nešto veliko s čim se ne možemo nositi. Time samo pojačavamo vlastitu paniku i dajemo veliku moć „neprijatelju“.

Potražite pomoć osobe kojoj vjerujete, koja vas smiruje i svakako se nemojte libiti potražiti stručnu pomoć psihologa. U ovom trenutku u našoj zemlji je otvoreno nekoliko telefona za psihološku pomoć i podršku – zovite stručnjake! Oni su tu za vas. Na stranicama Hrvatske psihološke komore su brojevi telefona na koje se možete obratiti.

Pomoći će kretanje i tjelesna aktivnost, makar i po stanu. Ispecite kruh, operite podove, počistite ormare i obavite sve one poslove za koje nikada prije niste imali vremena. Nazovite stare prijatelje. Koristite suvremenu tehnologiju – organizirajte grupe podrške, nazovite i organizirajte razgovore s rodbinom preko Skype-a, ponudite pomoć staroj susjedi. Nikako nije dobro po cijele dane sjediti ispred TV-a,  pasivnost nam neće biti od pomoći.

Zadržite dnevnu rutinu – iziđite iz kreveta i pidžame, otuširajte se, skuhajte si kavu, vježbajte, napravite frizuru. Vježbajte prihvaćanje ove situacije sa znanjem da će i ona jednom proći. Više će nam pomoći stav „Ovo je situacija iz koje mogu nešto dobro izvući“, nego „Poludjet ću, ja ovo neću moći izdržati“.

Informirajte se iz provjerenih izvora. Društvene mreže su pogodan medij za razne glasine i neprovjerene i netočne informacije. To sve samo pridonosi osjećaju nereda i panike. Slušajte i čitajte informacije na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstva zdravstva ili Svjetske zdravstvene organizacije.

Ukoliko nekog iz vaše okoline uhvati osjećaj panike, nemojte ga/ju osuđivati, izrugivati se. Podržite te ljude i nastojite razumjeti takvu reakciju.

I sjetite se da upravo u  kriznim vremenima dolaze do izražaja lijepe ljudske osobine – humanost, spremnost da pomažemo jedni drugima, organiziranost.

KORIŠTENA LITERATURA:

American Psychological Association (2020.) Speaking of Psyhology: Coronavirus Anxiety. Preuzeto s www.apa.org/research/action/speaking-of-psychology/coronavirus-anyiety. Preuzeto 21.ožujka 2020.

Američka psihijatrijska udruga (1996.). DSM – IV. Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Bourne, Edmund (2012.). Priručnik za prevazilaženje anksioznosti i fobije. Novi Sad: Magona.

Muslić, Ljiljana (2020.). Psihološki aspekti pojave koronavirusa. www.psiholoska-komora.hr. Preuzeto 20.03.2020.

Petz, B. (ur.) (2005.). Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Pregrad, J. (ur) (1996.). Stres, trauma, oporavak. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.

Copyright © 2020 Zagrebačko psihološko društvo – OnePress theme by FameThemes

Skip to content