Kategorija: Kutić stručnih suradnika

Europski dan logopedije

 

Svake godine 6. ožujka se obilježava Europski dan logopedije, znanosti koja se bavi prevencijom, dijagnostikom te tretmanom poremećaja govora, glasa, jezika, gutanja, slušanja, čitanja, pisanja, računanja i ostalih komunikacijskih poremećaja. 2024. godine se taj dan obilježava pod nazivom “Suradnja s drugim stručnjacima, roditeljima i skrbnicima”

Logoped je neovisni stručnjak koji se bavi poremećajima komunikacije, jezika, govora, glasa i gutanja kod djece i odraslih.  Međutim, kako bi se ostvario maksimalan napredak, te pružila najbolja moguća usluga pacijentima, potrebna je suradnja stručnjaka različitih profila, roditelja i skrbnika. To je temelj uspješnog rada logopeda.

Logoped u vrtiću, kao i u drugim ustanovama,  radi u multidisciplinarnom okruženju gdje surađuje sa stručnjacima drugih profila. Otvorenost za dijeljenje informacija, razumijevanje različitih pristupa i zajedničko postavljanje ciljeva ključni su za učinkovitu suradnju. Redoviti sastanci tima omogućuju razmjenu ideja i strategija te prilagodbu terapije prema potrebama djeteta.

Osim suradnje sa stručnjacima različitih profila, roditelji i skrbnici važan su čimbenik u logopedskoj terapiji, posebno kod djece. S jedne strane,  aktivno slušanje briga, iskustava te opažanja roditelja uvelike pomažu logopedu u kreiranju specifičnih terapijskih aktivnosti. S druge strane logoped pružanjem informacija i edukacijom roditelja pospješuje razumijevanje djetetovih potreba, ali ih osnažuje da podrže terapijske aktivnosti i vježbe kod kuće.

U vrtićkom okruženju također je važna suradnja odgojitelja i logopeda.  Odgojitelji uz pomoć i savjete logopeda stvaraju uvjete za poticanje djetetovog govorno jezičnog razvoja u svom prirodnom okruženju kroz igru i druge aktivnosti.

Navedene suradnje se temelj  na kojem logoped  gradi pristup svakom djetetu, prati njegov napredak te prema tome kontinuirano usklađuje svoj rad i tijek terapije.

U konačnici, uspješna suradnja s drugim stručnjacima, roditeljima i skrbnicima ključna je za postizanje najboljih rezultata u logopedskoj terapiji. Samo kroz timski rad i individualizirani pristup, logoped može pružiti optimalnu podršku svakom djetetu u razvoju i unaprjeđenju njegovih komunikacijskih, govornih i jezičnih vještina.

Pripremila: logopedinja Anja

 

Poticanje razvoja grafomotoričkih vježbi kod djeteta predškolske dobi

Što je grafomotorika?

  • Grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja,odnosno motorička sposobnost pisanja slova.

Poželjne grafomotoričke vještine prije polaska u školu kod djeteta su:

  • postojanje fleksibilnosti šake i prstiju, dijete pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska
  • da crta prepoznatljive crteže
  • da po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke, ravne kružne i valovite linije
  • da zna precrtati geometrijske likove: krug, kvadrat, trokut, romb
  • da zna napisati svoje ime velikim tiskanim slovima

Igre za razvoj fleksibilnosti šake i prstiju (sve aktivnosti fine motorike)- prilikom izvođenja ovih aktivnosti voditi računa o interesima djeteta:

  • Vrtjeti loptice za stolni tenis u ruci
  • Skupljati prstima male predmete i zadržati u šaci, a zatim jedan po jedan stavljati na površinu stola
  • Uvlačenje vezica u cipele
  • Navijanje igračaka
  • Odvrtanje i zavrtanje poklopaca na bocama, vijaka i matica na vijcima
  • Savijanje papira (izrada aviona, lepeze, šatora, kapa)
  • Rezanje škarama
  • Skupljanje i ljepljenje sitnih komadića papira, tkanine, sjemenki (možete izrađivati različite mozaike od papira, tkanine sjemenki)
  • Gužvanje i trganje starih novina
  • Nizanje perli na konac (neka dijete radi ogrlice, narukvice od perlica različitih veličina, možete s djetetom obojati tjesteninu pa i od toga izrađivati narukvice, ogrlice)
  • Igre kockama i slagalicama (igrati se kockama različitih veličina, pustiti mašti na volju i neka dijete radi od kocaka različite konstrukcije, ova vježba se može iskoristiti i za razvoj vizualne percepcije- građenje kockama po modelu)
  • Vezanje čvorova od užadi različitih debljina
  • Povlačenje patent zatvarača palcem i kažiprstom
  • Zakopčavanje i otkopčavanje dugmadi, zatvarača
  • Modeliranje i igre tijestom, glinom, plastelinom (raditi male kuglice od plastelina i stiskati ih palcem i kažiprstom, mijesite kolače, igrajte se s modlicama)
  • Šivanje (prilikom toga se ne misli na šivanje s iglom i koncem, nego se može od kartona izrezati neka životinja ili cvijet i izbušiti rupe sa bušilicom za papir, i dijete može provlačiti vezice za cipele kroz rupice i oponašati šivanje)
  • Šiljenje olovaka, bojica
  • Crtanje po sipkom materijalu (crtanje prstima, štapićima, kistom- neka dijete nacrta samostalno nešto što želi ili neka precrtava različite oblike, linije, slova i brojeve)
  • Bojanje kistom po velikim površinama papira
  • Potaknite dijete da vam pomaže u kućanskim poslovima (usisavanje, brisanje prašine, postavljanje i raspremaje stola, slaganje čarapa, vješanje i slaganje veša)- sve su ovo aktivnosti koje pozitivno utječu na razvoj spretnosti šake i prstiju, a djeci bi mogle biti zanimljive
  • Prijedloge aktivnosti pogledajte na sljedećoj poveznici:

https://pin.it/2mj2xft

Za razvoj grafomotorike vrlo je važna i okulomotorna koordinacija (združena akcija očiju, ruku i prstiju). Da bi se kod djeteta razvila okulomotorna koordinacija možete se s djetetom igrati:

  • Igre balonima (dodavanje, hvatanje balona u zaku, udaranje balona reketima, bušenje balona od sapunice)
  • Razne igre s loptom (bacanje, hvatanje lopte, udaranje lopte nogom)
  • Gađanje loptama različitih veličina u cilj (bacanje lopte u koš na podu, u koš u zraku, kroz razno razne obruče, kuglanje, gađanje limenki- natjecateljske igre tko će više loptica ubaciti, tko će više čunjeva/ limenki srušiti)

  • Igre pecanja (djetetu se može napuniti posuda vodom ili nekim drugim sipkim materijalom i dijete može pecati igračke iz te posude grabilicom za juhu, hvataljkom za led i sl.)

Prilikom bojanja, crtanja i pisanja važno je paziti da dijete sjedi u pravilnom položaju koliko god je to moguće- da su mu stopala na podu, koljena pod pravim kutem, lakat spušten na stol.

Prije provođenja predvježbi pisanja bitno je odrediti dominantnu ruku. Do pete godine, 90 posto djece pokazuje sklonost upotrebi jedne ruke u većini aktivnosti koje se vrše rukama. Neka dijete što češće bude u prilici crtati i bojati i nemojte utjecati na to u kojoj će ruci držati olovku.

Bitno potaknuti dijete da prilikom pisanja piše s lijeva na desno i odozgo prema dolje.

Kako s djetetom vježbati pravilan hvat olovke?

Dijete bi oko 6. godine trebalo imati razvijen pravilan hvat olovke- držanje olovke troprstim hvatom, gornji dio olovke naslonjen između palca i kažiprsta

  • Uz pomoć salvete- zgužvati salvetu i dati djetetu da s dva prsta (prstenjakom i malim prstom) drži salvetu, a olovku drži palcem i kažiprstom

  • Razni držači za olovke

  • Olovke s udubinama za prste

  • Gumice za kosu (napravi se osmica od gumice)

  • Uz pomoć kvačice

Potičite dijeta da boja unutar zadanih linija, da crta, pritom se koristite djetovim dragim likovima iz crtanih filmova, režite škarama po raznim linijama, izrezujte jednostavne oblike (kvadrat, krug, trokut) i od njih izrađujte kuće, ljude, vozila… prilikom izvođenja vježbi grafomotorike uvijek krenite od lakših zadataka prema težima (prvo neka dijete crta ravne linije, pa kose linije i tek onda valovite).

Prijedloge vježbi pogledajte na sljedećoj poveznici:

https://pin.it/2sysB7t

Prilagodite djetetovu aktivnost njegovim potrebama i interesima, družite se i igrajte zajedno, budite strpljivi, ostanite zdravi i sretni.

Pripremila Tihana Picak, prof.defektolog

Blagdani i darivanje?

Prosinac je mjesec koji nerijetko provedemo smišljajući što kome pokloniti pod bor, trčeći po dućanima i zaboravljajući što je u ovo doba godine uistinu bitno. U cijelo to „blagdansko ludilo“ uključena su i djeca koja sa svojim željama i pismima Djedu Božićnjaku često roditelje dovode do još većeg pritiska.

Svi imamo svoje želje pa tako i djeca, i svi na njih imamo pravo. Međutim, želje nisu nužno odraz naših potreba. Možemo željeti skupi automobil, ali zapravo nam je za prijevoz od jedne do druge točke dovoljno i skromnije prijevozno sredstvo. Lijepo je kada nam se želje ispune, ali istovremeno možemo ugodno živjeti i ako ne bude tako. Za život nam trebaju hrana, voda, piće, krov nad glavom, ali treba nam i da se osjećamo prihvaćeno, da imamo podršku drugih, da smo na sigurnom i da imamo priliku razvijati vlastite potencijale. Za djecu je važno da su njihove potrebe zadovoljene i odgovornost odraslih je da bude tako, dok zadovoljavanje želja ovisi mogućnostima, ali i tome koliko su one usklađene s potrebama. Na primjer, dijete može željeti svaki dan jesti puno slatkiša, ali to nije u skladu s njegovom potrebom za zdravom prehranom. Također, dijete može željeti novi skupi bicikl, ali to možda nije u skladu s financijskim mogućnostima roditelja.

Odrasli naravno žele ugoditi djeci, razveseliti ih te im stoga često nešto i kupuju. No jesu li stvari koje kupujemo doista najbolji način za razveseliti dijete? Ponekad zasigurno jesu ali povezujemo li sreću i poklone prečesto zajedno djeca mogu naučiti krive vrijednosti. Autori koji se bave roditeljstvom ističu kako djeca čiji roditelji su skloniji ljubav i pažnju pokazivati kroz poklone i kupovinu novih stvari u odrasloj dobi mogu biti sklona ljubav i prihvaćanje gledati kroz materijalno. S vremenom djeca počinju imati sve veća očekivanja od poklona, budu razočarana kada ta očekivanja nisu ispunjena i dobiveni pokloni im brzo dosade. Količina i vrijednost poklona ne mogu zamijeniti količinu i vrijednost zajedničkih trenutaka i iskustava s djetetom. Koliko se igračaka i stvari iz svog djetinjstva sjećamo, a koliko zajedničkih lijepih trenutaka s obitelji i drugim važnim osobama? Često se ljutimo kada kod djece primjećujemo da su usmjerena na materijalno i inzistiraju na kupovini novih stvari, ali prije nego što ih osudimo, potrebno je da preispitamo sebe. Koliko mi manjak pozitivnih iskustava zamjenjujemo vrijednim i novim stvarima, koliko smo mi sami usmjereni na materijalno? Znamo da djeca u velikoj mjeri uče po modelu, upijajući ponašanje odraslih. Stoga u svojim ponašanjima djeca često preslikavaju naučena ponašanja odraslih.

Osim preispitivanja vlastitog odnosa prema materijalnom, jasno postavljanje granica u kupovanju omogućit će djetetu više prostora za druge izvore zadovoljstva, realnija očekivanja od poklona i više uživanja u poklonima koje dobije. Kod postavljanja granica važno je da prvo uvažimo djetetovu želju i osjećaje (npr. „Vidim da jako želiš novi romobil.“, „Vidim da si tužan jer nisi dobio nove Legiće.“). Nakon tog jasno i kratko postavljamo granicu (npr. Sada ne kupujemo poklone, već stvari za ručak.“, „Za Božić ne kupujemo skupe poklone.“, „Sada ne možeš dobiti romobil.“). Na kraju, nudimo djetetu alternativu odnosno nešto što može kontrolirati i birati, a pri tome je važno da to bude nešto realno i nama prihvatljivo te će mogućnosti ovisiti o specifičnoj situaciji.

Također, može biti korisno ako u svakodnevnim situacijama s djetetom spontano razgovaramo o tome kako su nam ugodne i vesele nas zajedničke aktivnosti, reflektiramo djetetove osjećaje u tim lijepim zajedničkim trenutcima te razgovaramo s djecom o tome što nas sve osim novih stvari čini sretnima i koliko nam je za sreću važna povezanost s drugima u odnosu na materijalno.

Na kraju, kada ovih dana budete uz osjećaj krivnje odustajali od kupnje još jedne igračke za svoje mališane, sjetite se da postupate ispravno, da vas broj poklona ne čini boljim roditeljem te da je zadovoljstvo zbog poklona kratkotrajno, dok ono trajnije stanuje u nama. Zato umjesto šetanja po dućanima iskoristimo vrijeme u zajedničkom pečenju kolača, izradi poklona ili čestitka za druge, gledanju božićnih filmova te na taj način stvarajmo zajedničke uspomene i pokazujmo djetetu ljubav i pažnju!

Pripremila pedagoginja Matea prema tekstu:

„Kuuupi miii!“ – što djeci stvarno treba? Centar Proventus

KOLIKO JE TEŠKO ODMAKNUTI SE OD NAUČENIH OBRAZACA I NE PRENIJETI IH DJECI?

Voljeli bismo znati reći ne kada to mislimo, glasno reći da kada to želimo, zalagati se za svoje interese i potrebe, a pritom ne narušavati odnose. Zvuči utopijski?

Osjećati se dovoljno sigurno i vrijedno sami/e sa sobom, izaći iz odnosa koji nam šteti ili ga promijeniti. Zvuči prehrabro?

Mnogi/e od nas vode bitke u odnosima s djecom, partnerom/icom, kolegama, našim roditeljima… Osjećamo se loše zbog onoga što smo rekli, što nismo rekli, što prešućujemo i što osjećamo, a ne razumijemo da se zapravo ne borimo s njima, već sa samima sobom.

Očekivanja da se drugi promjene nam ne koriste, naši utabani načini nam često štete, a svjesnost da smo primjer djeci nas opterećuje jer bismo voljeli da oni nauče bolje brinuti o sebi. Oduprijeti se utjecaju vršnjaka, donijeti dobru odluku za sebe, snaći se u školi i kasnije u životu, ostvariti kvalitetnije odnose od onih uz koje smo mi odrastali. 

Osvještavanje obrazaca koje koristimo, potreba i osobnih granica koje sami ne poštujemo je dvostruko važno – omogućava nama promjenu na bolje, a djeci pruža bolje učitelje, bolje okolnosti i bolje alate na putu njihovog razvoja.

Što je to što stoji na putu do asertivnosti u osobnom, profesionalnom životu i u odgoju djece? Kako prevladati te prepreke? Kako ih ne postaviti svojoj djeci? Kako biti roditelji, odgojitelji, učitelji kakvi su potrebni današnjoj djeci, vremenu u kojem živimo i u kojem će oni nastaviti živjeti? Kako najbolje ulagati u dječji razvoj?

Puna su nam usta punih potencijala djece. No zaboravljamo da nikakvo poticanje ne može imati učinka kod nesamosvjesne djece koja ne poznaju svoje granice i granice drugih, djece kojoj nedostaje samopoštovanja i ne vjeruju u vlastitu vrijednost, djece koja su kritizirana zbog onoga što jesu – neregulirana emocionalna bića kojima je potrebno vodstvo i podrška.

Djece koja, usprkos suvremenim načelima i pravima, odrastaju u svijetu brojnih stereotipa i ograničenja. Djece čiju igru i ponašanje pretjerano kontroliramo, od koje pretjerano očekujemo, koja se boje neuspjeha pa i samih pokušaja. Djece koja se isključuju i bježe u neke druge svjetove, svjetove igrica, društvenih mreža, emocionalnog jedenja…a onda se zbog pritiska društva i vršnjaka uspoređuju i tonu u svijet nezadovoljstva umjesto zadovoljstva.

Ne možemo i ne trebamo kontrolirati svijet, druge, niti našu djecu da bi bila dobro. Ono što možemo je kontrolirati sebe. Regulirati sebe. Pobrinuti se za sebe. Jer ono što kronično nedostaje današnjoj djeci i mladima su prisutni, svjesni, uviđavni i pristupačni odrasli. Na čijem primjeru uče osobne granice, što znači brinuti o sebi, što znači pokušati i ne uspjeti, pa pokušati i uspjeti. Koji ne bježe od svojih emocija. Koji razumiju da djeca ne znaju bolje jer još ne mogu bolje, ali jednako trebaju i vrijede. Koji suosjećaju prema samima sebi. Umjesto da ulažu u sve igračke koje sami nisu imali, sve dostupne radionice i sve nove igraonice. Zabava je najbolja nagrada učenju, ali ona nije glavni izvor životnog zadovoljstva i sreće.

Osnova za sve njihove buduće izbore, odluke, načine na koje će reagirati, osjećati i misliti o sebi dolazi iz odnosa s nama – odraslima koji ih svakodnevno okružuju. 

Osnova svakog uspješnog poticanja su sigurnost i prihvaćanje. Da bismo ih mogli pružati, potrebno je da ih i mi osjećamo.

Ulažite vrijeme u važne stvari – resurse koji vam u konačnici omogućuju više – vremena, opuštenosti, spontanosti, samoprihvaćanja, podržavanja i više samosuosjećanja, a manje zabrinutosti, napetosti, anksioznosti i samokritičnosti.

Više vremena za ono najvažnije – zdravi razvoj samopoštovanja, emocionalne regulacije, asertivnosti, kreativnosti i jednakih prilika naše djece.

 

Klubko – Centar za roditelje

Djeca, roditelji i slobodno vrijeme!

KAKVO JE SLOBODNO VRIJEME KOJE PROVODITE S DJECOM?

Živimo ubrzanim načinom života, u vremenu digitalizacije, velike dostupnosti medija i stalnih društvenih promjena. Takav način života koliko god mi to htjeli ili ne, utječe na našu svakodnevicu, obitelj i odgoj unutar nje. Obitelj tako prilagođava svoje uloge društvenim zahtjevima, pravilima i svemu onome što su te promjene donijele. Suvremene obitelji imaju drugačije prioritete od onih tradicionalnih, i majke i očevi su zaposleni, djedovi i bake nisu toliko dostupni kao prije, aktivnosti djece izvan vrtića sve su bogatije. Tako je i slobodno vrijeme roditelja i djece zahvaćeno promjenama: manje vremena djeca provode s roditeljima, a više u institucijama, rjeđa je zajednička igra, obiteljsko objedovanje, izleti, a češća upotreba digitalnih uređaja.

Slobodno vrijeme djece i roditelja ne mora nužno biti ono koje provodimo kada dođemo kući nakon vrtića i posla ili kada odemo u park, slobodno vrijeme je i ono kada šetamo s djetetom do vrtića, kada ga vozimo na slobodnu aktivnost, kada mu pomažemo da se spremi za krevet. Takvi mali trenuci izuzetno su važni za dječji razvoj i stvaranje povezanosti između djece i roditelja! Zato iskoristite ih za razgovor s djetetom, slušajte što vam govori, pjevajte zajedno, pričajte viceve ili samo uživajte u zajedničkom trenutku.

NEKVALITETNO PROVEDENO VRIJEME DJECE I RODITELJA

  • roditelj razgovara ili tipka po mobitelu tijekom šetnje, zajedničke igre, tijekom obroka…
  • dijete je na mobitelu/tabletu
  • dijete gleda crtiće bez odrasle osobe
  • dijete priča, a roditelj površno sluša
  • boravak u shopping centru

KVALITETNO PROVEDENO VRIJEME DJECE I RODITELJA

  • čitanje slikovnica i razgovor o pročitanom
  • odlazak u prirodu
  • šetnja uz razgovor
  • igra uloga
  • društvene igre
  • zajedničko gledanje i komentiranje crtića
  • zajedničko kuhanje

SVAKI TRENUTAK S DJETETOM MOŽE BITI KVALITETNO PROVEDEN AKO STE I VI I DIJETE AKTIVNO UKLJUČENI U ONO ŠTO ZAJEDNO RADITE!

„Vlastita aktivnost djetetu omogućuje da osim svijeta upoznaje i sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti, a o utjecaju onih koji se djetetom bave – roditelja, odgojitelja i drugih odraslih ovisi kakvu će sliku dijete stvoriti o sebi, koliko će biti sigurno u sebe, kritično prema sebi i drugima, zadovoljno sobom i sretno.

Pripremile: pedagoginja Matea Koller i logopedinja Anja Zorko

Zašto je boravak na zraku važan za dječji razvoj

Vratimo li se 50 godina unazad vjerojatno ćemo primijetiti kako je boravak djece na zraku bio mnogo veći nego danas, kako je on zapravo ispunjavao većinu dječjeg dana, igre, druženja, a s time i uvelike utjecao na njihov razvoj. Zašto danas, kada je naše društvo puno razvijenije i kada o svijetu i životu oko nas znamo puno više, zanemarujemo neke od temeljnih postavki zdravog življenja?! Vremena se mijenjaju, rekli bi mnogi. Tehnologija nam je omogućila nove doživljaje i pojednostavila život, no ne smijemo dozvoliti da nas, a osobito naše mališane odvuče od važnih segmenata potrebnih za rast i cjelokupan razvoj.

ZAŠTO JE BORAVAK NA ZRAKU VAŽAN ZA RAZVOJ DJETETA

ETWINNING PROJEKTI U DV MASLAČAK

 

Što je eTwinning?

To je zajednica odgojno-obrazovnih djelatnika predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola. Od 2005. godine djeluje na portalu www.etwinning.net koji nudi sigurnu elektroničku platformu za djelatnike odgojno-obrazovnih ustanova čiju registraciju odobrava nacionalna služba za potporu eTwinningu.

Sudionici se mogu uključiti u niz aktivnosti:

  • provedbu projekata s odgojno-obrazovnim ustanovama u 44 zemlje obuhvaćene eTwinningom
  • razmjenu stručnih sadržaja s kolegama i razvoj mrežâ stručnjaka
  • sudjelovanje u raznim oblicima profesionalnog razvoja – mrežnim edukacijama, stručnim usavršavanjima u obliku seminara i konferencija, aktivnostima vezanim uz mobilnost u sklopu eTwinninga.

Zajednica eTwinning financira se u sklopu programa Erasmus+, najvećeg programa Europske unije u području obrazovanja i osposobljavanja, mladih i sporta.

 

Šest odgojiteljica, uz podršku pedagoginje, ove se pedagoške godine aktivno uključilo u provođenje Etwinning projekta. Projekte provode u suradnji s odgojiteljima iz drugih zemalja te osim što se bave odabranom temom, uče o kulturi i običajima drugih zemalja, putem video poziva, poruke i fotografija koje si međusobno šalju.

Mlađa odgojna skupina ranog učenja engleskog jezika Minions pokrenula je projekt „STORY TIME“ u suradnji s odgojiteljima iz Grčke, Turske i Češke.

Starije skupina ranog učenja engleskog jezika Pumpkins provodi dva etwinning projekta, jedan koji sami organiziraju „OCCUPATION – MEET AND RESPECT“ te drugi u koji su se uključili „LOVELY MATH“   u suradnji s Turskom, Rumanjskom, Jordanom i Italijom.

Odgojna skupina katoličkog vjerskog odgoja u suradnji s Francuskom, Poljskom, Bugarskom, Španjolskom i Latvijom provodi projekt „BOŽIĆ U EUROPI“. Jedni drugim predstavljaju blagdanske običaje iz svoga kraja, pjevaju pjesmice i razgovaraju putem video poziva.

 

Skip to content