Kategorija: Kutić stručnih suradnika

Podrška u vrijeme potresa

Poštovani roditelji,

ovim putem želimo vam zahvaliti na podršci koju ste nama pružili u ovim teškim trenucima kao i zahvali koju ste dali odgojiteljicama i svom ostalom osoblju koje je brzo reagiralo te stvorilo podržavajuću atmosferu prilikom evakuacije djece. Najvažnije je da smo svi dobro te da hrabro nastavimo dalje, a djecu ojačamo za izvanredne situacije poput ove.

Šaljemo vam publikaciju Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba “Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa” Djeca-i-obitelji-prije-tijekom-i-nakon-potresa-5MB.pdf (poliklinika-djeca.hr) koja vam može biti korisna u ovoj za sve stresnoj situaciji.

Znajte da smo tu za vas i da nam se slobodno javite trebate li vi ili djeca bilo kakvu pomoć i podršku!

Vaš Vrtić

Blagdani i darivanje?

Prosinac je mjesec koji nerijetko provedemo smišljajući što kome pokloniti pod bor, trčeći po dućanima i zaboravljajući što je u ovo doba godine uistinu bitno. U cijelo to „blagdansko ludilo“ uključena su i djeca koja sa svojim željama i pismima Djedu Božićnjaku često roditelje dovode do još većeg pritiska.

Svi imamo svoje želje pa tako i djeca, i svi na njih imamo pravo. Međutim, želje nisu nužno odraz naših potreba. Možemo željeti skupi automobil, ali zapravo nam je za prijevoz od jedne do druge točke dovoljno i skromnije prijevozno sredstvo. Lijepo je kada nam se želje ispune, ali istovremeno možemo ugodno živjeti i ako ne bude tako. Za život nam trebaju hrana, voda, piće, krov nad glavom, ali treba nam i da se osjećamo prihvaćeno, da imamo podršku drugih, da smo na sigurnom i da imamo priliku razvijati vlastite potencijale. Za djecu je važno da su njihove potrebe zadovoljene i odgovornost odraslih je da bude tako, dok zadovoljavanje želja ovisi mogućnostima, ali i tome koliko su one usklađene s potrebama. Na primjer, dijete može željeti svaki dan jesti puno slatkiša, ali to nije u skladu s njegovom potrebom za zdravom prehranom. Također, dijete može željeti novi skupi bicikl, ali to možda nije u skladu s financijskim mogućnostima roditelja.

Odrasli naravno žele ugoditi djeci, razveseliti ih te im stoga često nešto i kupuju. No jesu li stvari koje kupujemo doista najbolji način za razveseliti dijete? Ponekad zasigurno jesu ali povezujemo li sreću i poklone prečesto zajedno djeca mogu naučiti krive vrijednosti. Autori koji se bave roditeljstvom ističu kako djeca čiji roditelji su skloniji ljubav i pažnju pokazivati kroz poklone i kupovinu novih stvari u odrasloj dobi mogu biti sklona ljubav i prihvaćanje gledati kroz materijalno. S vremenom djeca počinju imati sve veća očekivanja od poklona, budu razočarana kada ta očekivanja nisu ispunjena i dobiveni pokloni im brzo dosade. Količina i vrijednost poklona ne mogu zamijeniti količinu i vrijednost zajedničkih trenutaka i iskustava s djetetom. Koliko se igračaka i stvari iz svog djetinjstva sjećamo, a koliko zajedničkih lijepih trenutaka s obitelji i drugim važnim osobama? Često se ljutimo kada kod djece primjećujemo da su usmjerena na materijalno i inzistiraju na kupovini novih stvari, ali prije nego što ih osudimo, potrebno je da preispitamo sebe. Koliko mi manjak pozitivnih iskustava zamjenjujemo vrijednim i novim stvarima, koliko smo mi sami usmjereni na materijalno? Znamo da djeca u velikoj mjeri uče po modelu, upijajući ponašanje odraslih. Stoga u svojim ponašanjima djeca često preslikavaju naučena ponašanja odraslih.

Osim preispitivanja vlastitog odnosa prema materijalnom, jasno postavljanje granica u kupovanju omogućit će djetetu više prostora za druge izvore zadovoljstva, realnija očekivanja od poklona i više uživanja u poklonima koje dobije. Kod postavljanja granica važno je da prvo uvažimo djetetovu želju i osjećaje (npr. „Vidim da jako želiš novi romobil.“, „Vidim da si tužan jer nisi dobio nove Legiće.“). Nakon tog jasno i kratko postavljamo granicu (npr. Sada ne kupujemo poklone, već stvari za ručak.“, „Za Božić ne kupujemo skupe poklone.“, „Sada ne možeš dobiti romobil.“). Na kraju, nudimo djetetu alternativu odnosno nešto što može kontrolirati i birati, a pri tome je važno da to bude nešto realno i nama prihvatljivo te će mogućnosti ovisiti o specifičnoj situaciji.

Također, može biti korisno ako u svakodnevnim situacijama s djetetom spontano razgovaramo o tome kako su nam ugodne i vesele nas zajedničke aktivnosti, reflektiramo djetetove osjećaje u tim lijepim zajedničkim trenutcima te razgovaramo s djecom o tome što nas sve osim novih stvari čini sretnima i koliko nam je za sreću važna povezanost s drugima u odnosu na materijalno.

Na kraju, kada ovih dana budete uz osjećaj krivnje odustajali od kupnje još jedne igračke za svoje mališane, sjetite se da postupate ispravno, da vas broj poklona ne čini boljim roditeljem te da je zadovoljstvo zbog poklona kratkotrajno, dok ono trajnije stanuje u nama. Zato umjesto šetanja po dućanima iskoristimo vrijeme u zajedničkom pečenju kolača, izradi poklona ili čestitka za druge, gledanju božićnih filmova te na taj način stvarajmo zajedničke uspomene i pokazujmo djetetu ljubav i pažnju!

Pripremila pedagoginja Matea prema tekstu:

„Kuuupi miii!“ – što djeci stvarno treba? Centar Proventus

Zašto je boravak na zraku važan za dječji razvoj

Vratimo li se 50 godina unazad vjerojatno ćemo primijetiti kako je boravak djece na zraku bio mnogo veći nego danas, kako je on zapravo ispunjavao većinu dječjeg dana, igre, druženja, a s time i uvelike utjecao na njihov razvoj. Zašto danas, kada je naše društvo puno razvijenije i kada o svijetu i životu oko nas znamo puno više, zanemarujemo neke od temeljnih postavki zdravog življenja?! Vremena se mijenjaju, rekli bi mnogi. Tehnologija nam je omogućila nove doživljaje i pojednostavila život, no ne smijemo dozvoliti da nas, a osobito naše mališane odvuče od važnih segmenata potrebnih za rast i cjelokupan razvoj.

ZAŠTO JE BORAVAK NA ZRAKU VAŽAN ZA RAZVOJ DJETETA

Downov sindrom

Downov sindrom je oblik sindroma koji se javlja kao posljedica anomalije kromosoma 21. U oko 95% slučajeva postoji cijeli dodatni kromosom 21 (trisomija 21). Pokazatelji Downova sindroma su specifičan izgled lica i intelektualne teškoće, pojavljivanje šestog prsta (šestoprstost), općenito je donja usna malena pa jezik ne može stati. Opisao ga je prvi put John Langdon Down 1866. godine i po njemu je dobio ime. Godine 1957. ustanovljeno je da je najčešći uzrok ovog sindroma trisomija. Osim intelektualnih teškoća DS uzrokuje niz zdravsvenih i funkcionalnih teškoća kao što su teškoće: hranjenja, disanja, oštećenje sluha, problem auditivne memorije, teškoće vizualne percepcije.

Saznajte više: Downov sindrom

Govor i mediji

Govorom ljudi izražavaju svoje misli, emocije i htijenja.  Izražavaju  se   riječima  i rečenicama,  ali i emocionalnim tonom govora.  U komunikaciji govor postaje i sredstvo izražavanja i djelovanja.  Dječji se jezik razvija zahvaljujući genima, sposobnostima mišljenja, želji za komunikacijom, poticajima okoline. Prve tri godine života najintenzivnije su za jezično-govorni razvoj djeteta. U intelektualno poticajnoj i emocionalno zdravoj sredini  dijete će uspješno razvijati svoje potencijale….

Saznajte više: Govor i mediji

Pružanje podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju – Kako pomoći svome djetetu?

Uspješnost u prilagođavanju djece s teškoćama u razvoju u obitelj i širu društvenu zajednicu ovisit će s jedne strane o težini teškoće, o pravovremenom obuhvaćanju stručnim tretmanom te o spremnosti sredine da prihvati dijete takvim kakvo je. Vrlo je bitno zadovoljavanje djetetovih osnovnih potreba, a to su potrebe za ljubavlju, pripadnošću, sigurnošću…

Dijete s teškoćama u razvoju slijedi iste zakonitosti razvoja kao i svako drugo dijete, samo s tom razlikom da će ovisno o vrsti određene teškoće taj razvoj biti sporiji i pokazivati veća ili manja odstupanja u savladavanju određenih vještina i navika, kao i u razvoju sposobnosti.

Kako možete pomoći svome djetetetu s teškoćom u razvoju u obitelji?

Odgoj u obitelji- odvija se u svakodnevnim situacijama kojima se pokušava utjecati na dijete u skladu s postavljenim ciljevima odgoja. Cilj mora biti ono što je ostvarivo i određeno sposobnostima djeteta kao i zahtjevima socijalne sredine u kojoj dijete raste. Cilj odgoja ovisit će u velikoj mjeri o ličnosti roditelja, njihovim stavovima u odnosu prema djetetu te o njihovom sustavu vrijednosti. Kao krajnji cilj odgoja je razvoj samosvjesne, slobodne i socijalno prilagođene ličnosti. Ponašanje je proizvod neprestanog procesa učenja. Bitno je ostati dosljedan u odnosu prema zahtjevima koji se postavljaju pred dijete.

Razvoj grube i fine motorike

Prilikom boravka s vašim djetetom na svježem zraku igrajte se s njim loptom (potičite ga da baca i hvata loptu, baca je u koš, udara nogom), da trči, da hoda na prstima, petama, natraške, stoji na jednoj nozi, da se ljulja, hoda stepenicama izmjeničnim korakom. Crtajte i bojajte sa svojim djetetom, dajte mu da reže škarama. Lijepite komadiće papira na podlogu. Ako je potrebno prilikom izvođenja tih aktivnosti vodite djetetovu ruku. Na taj način se kod vašeg djeteta razvija okulomotorna koordinacija i fina motorika.

Spoznajni razvoj

Boravite sa svojim djetetom što više vani na svježem zraku i u šetnji, i te situacije iskoristite za spoznajni razvoj vašeg djeteta. Imenujte predmete (prometna sredstva, životinje, voće, povrće, cvijeće…), pojave (pada kiša, puše vjetar…), radnje (što netko radi), imenujte ljude iz djetetove okoline. Prilikom izvođenja raznih aktivnosti svakodnevnog života govorite djetetu što radite, uključite ga da zajedno s vama pokuša izvesti tu aktivnost, imenujte prostorne odnose (gore-dolje, u-na, iznad-ispod, ispred-iza…), suprotnosti (kratko-dugačko, visoko-nisko, tanko-debelo), količinu (puno-prazno). Gledajte zajedno sa svojim djetetom slikovnice i imenujte slike, stavljajte predmete u različite prostorne odnose, gledajte crtiće i filmove i imenujte radnje. Na taj način se, kod djeteta, osim spoznaje razvija i komunikacija.

Emocionalno – socijalni razvoj

Potičite djeteovu samostalnost prilikom jela (da samo jede žlicom i vilicom, da si samo nalijeva tekućinu, maže namaz na kruh, postavlja i rasprema stol, samostalno uzima hranu iz zdjele, samo priprema sok ili neki drugi napitak). Situacije hranjenja iskoristite da zajedno s djetetom imenujete različite okuse hrane (slatko, slano, kiselo, gorko…). To ćete sve postići tako da djetetu pokažete što treba napraviti, objasnite mu sve što radite riječima, i zajedno s njim izvodite aktivnost, pružajući mu pomoć gdje je ona potrebna i po potrebi mu vodite ruke.

Učite svoje dijete da ide na WC (uputite ga kako da se namjesti za obavljanje nužde i po potrebi ga podsjetite da pusti vodu i opere ruke nakon obavljene nužde). Potičite dijete da samo pere zube, da se samo umiva i pere ruke. Naravno ako mu je potrebna pomoć pružite mu je, po potrebi mu vodite ruke i dajte mu verbalne upute. Zahtjevajte od njega da aktivno sudjeluje u kupanju, dajte mu verbalne upute koji dio tijela treba oprati, vodite mu ruke i pokažite kako. Kupanje možete iskoristiti za imenovanje dijelova tijela, za razlikovanje toplog i hladnog, mokrog i suhog. Svaku radnju koju radite sa svojim djetetom objasnite na njemu prihvatljiv način.

Potičite dijete da se samo oblači i svlači, izuva i obuva, da samo okreće svoju odjeću, slaže odjeću, vješa je na vješalicu i odlaže u ormar. Prilikom izvođenja svih tih aktivnosti dajte djetetu verbalne upute, pokažite mu što treba napraviti i naravno pružite mu pomoć kada je ona potrebna. Hvalite svoje dijete za svaki uspješno obavljen zadatak.

Problemi u ponašanju mogu se javiti zbog nemogućnosti djeteta da zadovolji vlastite potrebe, zahtjeve i očekivanja okoline. Osim toga, okidači za nepoželjna ponašanja mogu biti da dijete ne prepoznaje znakove uznemirenosti, ne zna izraziti emocije. Dijete se često nalazi u situacijama u kojima doživljava neuspjeh i taj neuspjeh pokušava konpenzirati: napadajima bijesa, plakanjem, pretjeranim nemirom, privrženošću predmetima, sterotipijama.

Djeca se tako ne ponašaju namjerno, ne traže pažnju, nego trebaju pomoć jer se ne mogu nositi sa situacijom!

Moramo razumijeti zašto je do ponašanja došlo da ga možemo promijeniti!

Imajte na umu, tek kada prihvatite svoje dijete možete mu pomoći!

Priredila:Tihana Picak, profesor defektolog

Literatura:.

D. Levandovski, B. Teodorović: „Kako poticati dijete s mentalnom retardacijom“ (Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, Centar za rehabilitaciju Zagreb, 1991.)

Skip to content