Kategorija: Kutić stručnih suradnika

OSNOVNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA MORENEC

Poštovani roditelji,

Stigli su prvi osnovni rezultati istraživanja MORENEC – Modeli odgovora na odgojno-obrazovne potrebe djece u riziku socijalne isključenosti u koje je aktivno uključen i naš vrtić.

Projekt provodi Učiteljski fakultet u Zagrebu u suradnji s brojnim ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a pod pokroviteljstvom Hrvatske zaklade za znanost.

Podsjećamo da je opći cilj projekta doprinijeti sistematizaciji postojećih i kreiranju novih znanstveno utemeljenih spoznaja o etiološkim, fenomenološkim i intervencijskim aspektima rizika socijalne isključenosti djece rane i predškolske dobi, kao temeljima planiranja, razvoja i evaluacije učinkovitosti odgojno-obrazovnih metoda, strategija i programa usmjerenih obiteljima i djeci rane i predškolske dobi. Realizacija ovog cilja pretpostavka je daljnjeg osnaživanja ustanova RiPOO u ostvarivanju razvojnih prava djece izložene riziku socijalne isključenosti.

Ovim putem zahvaljujemo svim roditeljima i djelatnicima vrtića koji su doprinijeli provedbi istraživanja.

Istraživanje traje i dalje. U prilogu ovog teksta nalazi se poster s najosnovnijim rezultatima istraživanja, a na sljedećem linku možete saznati više o samom projektu kao i opširnije o dosadašnjim rezultatima:

NOVOSTI

 

Downov sindrom

Downov sindrom je oblik sindroma koji se javlja kao posljedica anomalije kromosoma 21. U oko 95% slučajeva postoji cijeli dodatni kromosom 21 (trisomija 21). Pokazatelji Downova sindroma su specifičan izgled lica i intelektualne teškoće, pojavljivanje šestog prsta (šestoprstost), općenito je donja usna malena pa jezik ne može stati. Opisao ga je prvi put John Langdon Down 1866. godine i po njemu je dobio ime. Godine 1957. ustanovljeno je da je najčešći uzrok ovog sindroma trisomija. Osim intelektualnih teškoća DS uzrokuje niz zdravsvenih i funkcionalnih teškoća kao što su teškoće: hranjenja, disanja, oštećenje sluha, problem auditivne memorije, teškoće vizualne percepcije.

Saznajte više: Downov sindrom

Djeca, roditelji i slobodno vrijeme!

KAKVO JE SLOBODNO VRIJEME KOJE PROVODITE S DJECOM?

Živimo ubrzanim načinom života, u vremenu digitalizacije, velike dostupnosti medija i stalnih društvenih promjena. Takav način života koliko god mi to htjeli ili ne, utječe na našu svakodnevicu, obitelj i odgoj unutar nje. Obitelj tako prilagođava svoje uloge društvenim zahtjevima, pravilima i svemu onome što su te promjene donijele. Suvremene obitelji imaju drugačije prioritete od onih tradicionalnih, i majke i očevi su zaposleni, djedovi i bake nisu toliko dostupni kao prije, aktivnosti djece izvan vrtića sve su bogatije. Tako je i slobodno vrijeme roditelja i djece zahvaćeno promjenama: manje vremena djeca provode s roditeljima, a više u institucijama, rjeđa je zajednička igra, obiteljsko objedovanje, izleti, a češća upotreba digitalnih uređaja.

Slobodno vrijeme djece i roditelja ne mora nužno biti ono koje provodimo kada dođemo kući nakon vrtića i posla ili kada odemo u park, slobodno vrijeme je i ono kada šetamo s djetetom do vrtića, kada ga vozimo na slobodnu aktivnost, kada mu pomažemo da se spremi za krevet. Takvi mali trenuci izuzetno su važni za dječji razvoj i stvaranje povezanosti između djece i roditelja! Zato iskoristite ih za razgovor s djetetom, slušajte što vam govori, pjevajte zajedno, pričajte viceve ili samo uživajte u zajedničkom trenutku.

NEKVALITETNO PROVEDENO VRIJEME DJECE I RODITELJA

  • roditelj razgovara ili tipka po mobitelu tijekom šetnje, zajedničke igre, tijekom obroka…
  • dijete je na mobitelu/tabletu
  • dijete gleda crtiće bez odrasle osobe
  • dijete priča, a roditelj površno sluša
  • boravak u shopping centru

KVALITETNO PROVEDENO VRIJEME DJECE I RODITELJA

  • čitanje slikovnica i razgovor o pročitanom
  • odlazak u prirodu
  • šetnja uz razgovor
  • igra uloga
  • društvene igre
  • zajedničko gledanje i komentiranje crtića
  • zajedničko kuhanje

SVAKI TRENUTAK S DJETETOM MOŽE BITI KVALITETNO PROVEDEN AKO STE I VI I DIJETE AKTIVNO UKLJUČENI U ONO ŠTO ZAJEDNO RADITE!

„Vlastita aktivnost djetetu omogućuje da osim svijeta upoznaje i sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti, a o utjecaju onih koji se djetetom bave – roditelja, odgojitelja i drugih odraslih ovisi kakvu će sliku dijete stvoriti o sebi, koliko će biti sigurno u sebe, kritično prema sebi i drugima, zadovoljno sobom i sretno.

Pripremile: pedagoginja Matea Koller i logopedinja Anja Zorko

Blagdani i darivanje?

Prosinac je mjesec koji nerijetko provedemo smišljajući što kome pokloniti pod bor, trčeći po dućanima i zaboravljajući što je u ovo doba godine uistinu bitno. U cijelo to „blagdansko ludilo“ uključena su i djeca koja sa svojim željama i pismima Djedu Božićnjaku često roditelje dovode do još većeg pritiska.

Svi imamo svoje želje pa tako i djeca, i svi na njih imamo pravo. Međutim, želje nisu nužno odraz naših potreba. Možemo željeti skupi automobil, ali zapravo nam je za prijevoz od jedne do druge točke dovoljno i skromnije prijevozno sredstvo. Lijepo je kada nam se želje ispune, ali istovremeno možemo ugodno živjeti i ako ne bude tako. Za život nam trebaju hrana, voda, piće, krov nad glavom, ali treba nam i da se osjećamo prihvaćeno, da imamo podršku drugih, da smo na sigurnom i da imamo priliku razvijati vlastite potencijale. Za djecu je važno da su njihove potrebe zadovoljene i odgovornost odraslih je da bude tako, dok zadovoljavanje želja ovisi mogućnostima, ali i tome koliko su one usklađene s potrebama. Na primjer, dijete može željeti svaki dan jesti puno slatkiša, ali to nije u skladu s njegovom potrebom za zdravom prehranom. Također, dijete može željeti novi skupi bicikl, ali to možda nije u skladu s financijskim mogućnostima roditelja.

Odrasli naravno žele ugoditi djeci, razveseliti ih te im stoga često nešto i kupuju. No jesu li stvari koje kupujemo doista najbolji način za razveseliti dijete? Ponekad zasigurno jesu ali povezujemo li sreću i poklone prečesto zajedno djeca mogu naučiti krive vrijednosti. Autori koji se bave roditeljstvom ističu kako djeca čiji roditelji su skloniji ljubav i pažnju pokazivati kroz poklone i kupovinu novih stvari u odrasloj dobi mogu biti sklona ljubav i prihvaćanje gledati kroz materijalno. S vremenom djeca počinju imati sve veća očekivanja od poklona, budu razočarana kada ta očekivanja nisu ispunjena i dobiveni pokloni im brzo dosade. Količina i vrijednost poklona ne mogu zamijeniti količinu i vrijednost zajedničkih trenutaka i iskustava s djetetom. Koliko se igračaka i stvari iz svog djetinjstva sjećamo, a koliko zajedničkih lijepih trenutaka s obitelji i drugim važnim osobama? Često se ljutimo kada kod djece primjećujemo da su usmjerena na materijalno i inzistiraju na kupovini novih stvari, ali prije nego što ih osudimo, potrebno je da preispitamo sebe. Koliko mi manjak pozitivnih iskustava zamjenjujemo vrijednim i novim stvarima, koliko smo mi sami usmjereni na materijalno? Znamo da djeca u velikoj mjeri uče po modelu, upijajući ponašanje odraslih. Stoga u svojim ponašanjima djeca često preslikavaju naučena ponašanja odraslih.

Osim preispitivanja vlastitog odnosa prema materijalnom, jasno postavljanje granica u kupovanju omogućit će djetetu više prostora za druge izvore zadovoljstva, realnija očekivanja od poklona i više uživanja u poklonima koje dobije. Kod postavljanja granica važno je da prvo uvažimo djetetovu želju i osjećaje (npr. „Vidim da jako želiš novi romobil.“, „Vidim da si tužan jer nisi dobio nove Legiće.“). Nakon tog jasno i kratko postavljamo granicu (npr. Sada ne kupujemo poklone, već stvari za ručak.“, „Za Božić ne kupujemo skupe poklone.“, „Sada ne možeš dobiti romobil.“). Na kraju, nudimo djetetu alternativu odnosno nešto što može kontrolirati i birati, a pri tome je važno da to bude nešto realno i nama prihvatljivo te će mogućnosti ovisiti o specifičnoj situaciji.

Također, može biti korisno ako u svakodnevnim situacijama s djetetom spontano razgovaramo o tome kako su nam ugodne i vesele nas zajedničke aktivnosti, reflektiramo djetetove osjećaje u tim lijepim zajedničkim trenutcima te razgovaramo s djecom o tome što nas sve osim novih stvari čini sretnima i koliko nam je za sreću važna povezanost s drugima u odnosu na materijalno.

Na kraju, kada ovih dana budete uz osjećaj krivnje odustajali od kupnje još jedne igračke za svoje mališane, sjetite se da postupate ispravno, da vas broj poklona ne čini boljim roditeljem te da je zadovoljstvo zbog poklona kratkotrajno, dok ono trajnije stanuje u nama. Zato umjesto šetanja po dućanima iskoristimo vrijeme u zajedničkom pečenju kolača, izradi poklona ili čestitka za druge, gledanju božićnih filmova te na taj način stvarajmo zajedničke uspomene i pokazujmo djetetu ljubav i pažnju!

Pripremila pedagoginja Matea prema tekstu:

„Kuuupi miii!“ – što djeci stvarno treba? Centar Proventus

Skip to content