Uspješnost u prilagođavanju djece s teškoćama u razvoju u obitelj i širu društvenu zajednicu ovisit će s jedne strane o težini teškoće, o pravovremenom obuhvaćanju stručnim tretmanom te o spremnosti sredine da prihvati dijete takvim kakvo je. Vrlo je bitno zadovoljavanje djetetovih osnovnih potreba, a to su potrebe za ljubavlju, pripadnošću, sigurnošću…
Dijete s teškoćama u razvoju slijedi iste zakonitosti razvoja kao i svako drugo dijete, samo s tom razlikom da će ovisno o vrsti određene teškoće taj razvoj biti sporiji i pokazivati veća ili manja odstupanja u savladavanju određenih vještina i navika, kao i u razvoju sposobnosti.
Kako možete pomoći svome djetetetu s teškoćom u razvoju u obitelji?
Odgoj u obitelji- odvija se u svakodnevnim situacijama kojima se pokušava utjecati na dijete u skladu s postavljenim ciljevima odgoja. Cilj mora biti ono što je ostvarivo i određeno sposobnostima djeteta kao i zahtjevima socijalne sredine u kojoj dijete raste. Cilj odgoja ovisit će u velikoj mjeri o ličnosti roditelja, njihovim stavovima u odnosu prema djetetu te o njihovom sustavu vrijednosti. Kao krajnji cilj odgoja je razvoj samosvjesne, slobodne i socijalno prilagođene ličnosti. Ponašanje je proizvod neprestanog procesa učenja. Bitno je ostati dosljedan u odnosu prema zahtjevima koji se postavljaju pred dijete.
Razvoj grube i fine motorike
Prilikom boravka s vašim djetetom na svježem zraku igrajte se s njim loptom (potičite ga da baca i hvata loptu, baca je u koš, udara nogom), da trči, da hoda na prstima, petama, natraške, stoji na jednoj nozi, da se ljulja, hoda stepenicama izmjeničnim korakom. Crtajte i bojajte sa svojim djetetom, dajte mu da reže škarama. Lijepite komadiće papira na podlogu. Ako je potrebno prilikom izvođenja tih aktivnosti vodite djetetovu ruku. Na taj način se kod vašeg djeteta razvija okulomotorna koordinacija i fina motorika.
Spoznajni razvoj
Boravite sa svojim djetetom što više vani na svježem zraku i u šetnji, i te situacije iskoristite za spoznajni razvoj vašeg djeteta. Imenujte predmete (prometna sredstva, životinje, voće, povrće, cvijeće…), pojave (pada kiša, puše vjetar…), radnje (što netko radi), imenujte ljude iz djetetove okoline. Prilikom izvođenja raznih aktivnosti svakodnevnog života govorite djetetu što radite, uključite ga da zajedno s vama pokuša izvesti tu aktivnost, imenujte prostorne odnose (gore-dolje, u-na, iznad-ispod, ispred-iza…), suprotnosti (kratko-dugačko, visoko-nisko, tanko-debelo), količinu (puno-prazno). Gledajte zajedno sa svojim djetetom slikovnice i imenujte slike, stavljajte predmete u različite prostorne odnose, gledajte crtiće i filmove i imenujte radnje. Na taj način se, kod djeteta, osim spoznaje razvija i komunikacija.
Emocionalno – socijalni razvoj
Potičite djeteovu samostalnost prilikom jela (da samo jede žlicom i vilicom, da si samo nalijeva tekućinu, maže namaz na kruh, postavlja i rasprema stol, samostalno uzima hranu iz zdjele, samo priprema sok ili neki drugi napitak). Situacije hranjenja iskoristite da zajedno s djetetom imenujete različite okuse hrane (slatko, slano, kiselo, gorko…). To ćete sve postići tako da djetetu pokažete što treba napraviti, objasnite mu sve što radite riječima, i zajedno s njim izvodite aktivnost, pružajući mu pomoć gdje je ona potrebna i po potrebi mu vodite ruke.
Učite svoje dijete da ide na WC (uputite ga kako da se namjesti za obavljanje nužde i po potrebi ga podsjetite da pusti vodu i opere ruke nakon obavljene nužde). Potičite dijete da samo pere zube, da se samo umiva i pere ruke. Naravno ako mu je potrebna pomoć pružite mu je, po potrebi mu vodite ruke i dajte mu verbalne upute. Zahtjevajte od njega da aktivno sudjeluje u kupanju, dajte mu verbalne upute koji dio tijela treba oprati, vodite mu ruke i pokažite kako. Kupanje možete iskoristiti za imenovanje dijelova tijela, za razlikovanje toplog i hladnog, mokrog i suhog. Svaku radnju koju radite sa svojim djetetom objasnite na njemu prihvatljiv način.
Potičite dijete da se samo oblači i svlači, izuva i obuva, da samo okreće svoju odjeću, slaže odjeću, vješa je na vješalicu i odlaže u ormar. Prilikom izvođenja svih tih aktivnosti dajte djetetu verbalne upute, pokažite mu što treba napraviti i naravno pružite mu pomoć kada je ona potrebna. Hvalite svoje dijete za svaki uspješno obavljen zadatak.
Problemi u ponašanju mogu se javiti zbog nemogućnosti djeteta da zadovolji vlastite potrebe, zahtjeve i očekivanja okoline. Osim toga, okidači za nepoželjna ponašanja mogu biti da dijete ne prepoznaje znakove uznemirenosti, ne zna izraziti emocije. Dijete se često nalazi u situacijama u kojima doživljava neuspjeh i taj neuspjeh pokušava konpenzirati: napadajima bijesa, plakanjem, pretjeranim nemirom, privrženošću predmetima, sterotipijama.
Djeca se tako ne ponašaju namjerno, ne traže pažnju, nego trebaju pomoć jer se ne mogu nositi sa situacijom!
Moramo razumijeti zašto je do ponašanja došlo da ga možemo promijeniti!
Imajte na umu, tek kada prihvatite svoje dijete možete mu pomoći!
Priredila:Tihana Picak, profesor defektolog
Literatura:.
D. Levandovski, B. Teodorović: „Kako poticati dijete s mentalnom retardacijom“ (Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, Centar za rehabilitaciju Zagreb, 1991.)