U sklopu projekta „Senzor“ Lokalne akcijske grupe (LAG) Save nabavljena su senzorna sredstva te financirana edukacija iz senzorno integracijske pedagogije u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju za djelatnike DV-a Maslačak. Obzirom na tri lokacije DV-a Maslačak i potrebe djece gotovo svi prostori vrtića opremljeni su senzornim sredstvima, kreirana su 3 senzorna centra i 2 senzorne sobe.
Senzorna integracija predstavlja način na koji živčani sustav obrađuje i interpretira informacije iz okoline i vlastitog tijela. Poremećaj senzorne integracije javlja se kod 20% ukupne populacije. Iako ga se najčešće asocira uz autizam, može se javiti i uz druge razvojne teškoće.
Poremećaj senzorne integracije može se manifestirati kao poremećaj modulacije podražaja -dijete je pretjerano osjetljivo na određene podražaje, a na druge nedovoljno osjetljivo. Kod djece s poremećajem iz autističnog spektra najčešće se javlja preosjetljivost na zvukove i dodir, ali i na druge podražaje – okuse, mirise, boje, intenzitet svjetlosti, obično uz nedovoljnu osjetljivost na bol i temperaturu. Dijete se nastoji „spasiti“ od podražaja koji su mu preintenzivni reagirajući refleksnim odgovorom nižih razina na način freeze, fight or flight (zamrzavanje, borba ili bijeg). Takvo stanje zorno opisuje dr. sc.Grandin Temple, jedna od najpoznatijih osoba s poremećajem iz spektra autizma: “Moj je sluh takav kao da je konstantno pojačan na “super glasno”. On je kao uključen mikrofon koji sve čuje i pojačava. Imam dva izbora: ostaviti ga uključenim, pa me onda preplavi zvuk, ili ga isključiti.” U prvom slučaju osoba proživljava „meltdown“, odnosno živčani slom pri čemu najčešće manifestira nepoželjne oblike ponašanja. U drugom slučaju osoba se totalno isključuje (stanje freeze), spašavajući se tako od podražaja. Okolina joj treba pomoći da se rastereti od podražaja, odnosno da se regulira. U tim situacijama nikako nije poželjna reakcija ljutnje . To nije trenutak za postavljanje granica niti za davanje uputa. Fizičko obuzdavanje preporučuje se samo ukoliko je dijete ili netko drugi u neposrednoj opasnosti. Treba shvatiti da je djetetu izrazito teško, iskazati mu empatiju i umiriti ga svojim pristupom, odvesti na mirno mjesto s manje podražaja i ponuditi mu stvari ili aktivnosti koje djetetu inače pomažu u regulaciji.
Drugi aspekt senzorne integracije odnosi se na senzornu obradu, odnosno interpretaciju podražaja. Dijete dobiva pogrešne informacije o svom tijelu i okolini te ga one zbunjuju, neprecizne su, netočne pa je i djetetov odgovor, odnosno ponašanje neprimjereno i neobično.
Treći aspekt odnosi se na praksiju, sposobnost djeteta da stvori ideju, planira kako će ju ostvariti i da na kraju izvede tu aktivnost.
U DV- u Maslačak planiraju se i provode senzorne aktivnosti koje pomažu djetetovoj regulaciji, odnosno stimulaciji. Kreirani su senzorni prostori koji sadrže bazen s lopticama za taktilnu stimulaciju, ali se koristi i za igre skrivanja i traženja kojima se utječe na vizualnu percepciju, obogaćivanje vokabulara, stimulaciju ravnoteže i grube motorike, cjelovit doživljaj tijela. Taktilne staze i brežuljci za hodanje djeci pomažu u vježbanju ravnoteže i koordinacije, kao i za taktilnu stimulaciju. Terapijsko kamenje u kadicama pruža puno taktilne stimulacije te se koristi i za umirivanje obzirom da mnoga djeca uživaju ukopavati svoje dijelove tijela u kamenčiće. Terapijski roler kroz koji se djeca provlače omogućuje snažan proprioceptivni unos. Za vestibularnu stimulaciju koriste se vrtuljci, tanjuri i diskovi. Za poticanje grafomotorike nabavljene su LED ploče i prozor za crtanje, pijesak za crtanje i pisanje u taktilnom materijalu.
Za potrebe relaksacije koristi se mirni izdvojeni zamračeni prostor koji sadrži optička vlakna s mogućnošću izmjene svjetla i vodene stupove koji djeluju umirujuće.
Senzorna sredstva velika su pomoć u poticanju djeteta na svim razvojnim područjima.
Pripremila: I. Vresk, prof.edukacijski rehabilitator
