Autor: tihanamaslacak

Minionsi u Ujedinjenom Kraljevstvu

Mješovita skupina ranog učenja engleskog jezika ”Minions„  krenula je u projekt posvećen Engleskoj – zemlji poznatoj kao kolijevka engleskog jezika, jednog od najrasprostranjenijeg i najutjecajnijeg jezika današnjice. Engleska se nalazi u jugoistočnom dijelu Velike Britanije i čini najveći dio Ujedinjenog Kraljevstva. Okružena Škotskom na sjeveru i Walesom na zapadu, a s istočne i južne strane obalama Sjevernog mora i Engleskog kanala.

Cilj projekta je razvijanje interesa za različite jezike i kulture te upoznavanje sa prepoznatljivim simbolima i obilježjima engleskog govornog područja. Također, djeca uče i kako razvijati osjećaj multikulturalnosti i poštivati različitosti, obogaćuju rječnik novim engleskim riječima i izrazima te ih se potiče na suradnju, kreativnosti i izražavanje kroz različite aktivnosti.

Trenutno upoznajemo Veliku Britaniju, njezina obilježja (Tower Bridge, Big Ben, Double Decker, Red Phone Box) i tradiciju (popodnevni čaj, poznata jela, kriket, kraljevske ceremonije) kroz različite odgojno – obrazovne aktivnosti.

U istraživanju pom ažu i roditelji, koji su zajedno s djecom napravili poznate znamenitosti Londona i time obogatili  projekt.

ŠTO ĆE SE NAĆI ISPOD BORA?

Uloga roditelja u najranijoj dobi je, između ostalog, da prenose djetetu vrijednosti koje su im važne i koje odluče njegovati u svojoj obitelji. U tom duhu obilježavanje blagdana i način na koji će to obitelj činiti treba biti u skladu s osobnim i obiteljskim vrijednostima koje roditelji žive. Na tragu toga i pitanje poklona ostaje na odluci obitelji. Međutim, djeca su danas više nego ikad izložena medijima i reklamama kroz koje se promoviraju igračke koje uvelike mogu premašiti obiteljski budžet, ali isto tako mogu predstavljati raskorak s vrijednostima koje obitelj živi. Nerijetko se djeca nađu i u natjecateljskom duhu natječući se s prijateljima tko ima bolje igračke, odjeću, a sve češće i mobilne uređaje. Važna činjenica vrijedna naglaska je da djeca zasigurno znaju svoje želje, no ne nužno i potrebe. U tom slučaju roditelji postupaju odgovorno i drže granice koje proizlaze upravo iz vrijednosti obitelji. Držanjem postavljenih granica djeca će moći učiti i razvijati samoregulaciju uz roditeljsku pomoć, razumijevanje i prihvaćanje. Brojna istraživanja pokazuju da su djeca u fokusu medija kao posredni potrošači upravo zbog činjenice da su djeca kroz medije izložena različitoj lepezi proizvoda koja bojom, glazbom, dinamikom i svim popratnim sadržajima privlače djecu i šalju poruku da im upravo to treba a roditelji skloni popuštanju u želji da svoju djecu učine sretnima.

Osim toga, svrha medija danas je stvoriti društvo potrošača koji stalno želi više, pri čemu su djeca glava ciljana skupina jer predstavljaju buduće tržište.

Blagdani su pred nama i nema sumnje kako će djeca pod borom pronaći poklon.

Prije kupovine pitajte se:

  • Zašto djetetu kupujem ovaj poklon (da ispunim njegovu želju ili možda biram poklon koji je u skladu s dobi i razvojnim mogućnostima djeteta?)
  • Pazim li na to kupujem li djetetu još jedan poklon koji će svoje mjesto ubrzo pronaći u otpadu jer je nekvalitetan i potencijalno štetan?
  • Premašuje li poklon naš budžet i što točno predstavlja?

Pri kupnji poklona također razmislite o:

  • Karakteristikama i Multifunkcionalnosti te potiče li poklon/igračka na razmišljanje, logičko zaključivanje, razvoj mašte.

Ako članovi obitelji žele sudjelovati u kupnji poklona, uvijek možete savjetovati i izraziti svoju potrebu, sprječavajući tako bespotrebno gomilanje nefunkcionalnih igračaka. Osim toga, poklon može biti i ulaznica za muzej, predstavu, biljka o kojoj će dijete brinuti…poklon može biti iskustvo!

I za kraj, sjetite se da u užurbanom svijetu u kojem živimo, najbolji poklon djeci smo MI SAMI, naše vrijeme i prisutnost. Niti jedan poklon to ne može zamijeniti. Djeca neće biti manje sretna ako ne dobiju poklon kakav su htjeli nego ako ne dobiju roditelja kakvog trebaju.

 

 

Pripremila: pedagoginja Lucija Mišković

Promatranje rada u DV Gradinita cu Program Prelungit Nr8 u Rumunjskoj

Edukacijska rehabilitatorica Irena Vresk posjetila je u sklopu svoje Eramus + mobilnosti dječji vrtić u Rumunjskoj u kojem je boravila u periodu od 17.11.2025. – 20.11.2025. Svi djelatnici, a osobito odgojiteljica koordinatorica projekta Cristina Elena Voicu bili su vrlo brižni i topli domaćini.

Vrtić proširenog programa br. 8 nalazi se u Buzăuu, na ulazu u grad, u naselju Unirii-Sud, na adresi Unirii Street br. 10. Izgrađen 1975. godine, vrtić nudi obrazovne, savjetodavne i usluge skrbi, trajno povezane s potrebama i interesima djece te zahtjevima obitelji. U svom sastavu ima 5 jasličnih i 9 vrtićkih odgojno-obrazovnih skupina. Broj djece po skupinama jednak je kao i kod nas. U svakoj skupini rade 2 odgojiteljice po 5 sati, ali na način da su cijeli tjedan u istoj smjeni (jutarnjoj ili popodnevnoj). Od članova stručnog tima vrtić ima zaposlenog samo psihologinju koja dolazi dva puta tjedno.

U skupinama su upisana i djeca s teškoćama, iako blažim u odnosu na naše skupine. Međutim, ne postoje osobni pomagači, njegovatelji, niti treći odgojitelji koji bi bili financirani od strane osnivača. Roditelj koji to želi i ima mogućnost može biti svom djetetu osobni pomagač, no neki roditelji nemaju tih mogućnosti ili ne prihvaćaju da je djetetu potreban takav oblik podrške te ona uglavnom izostaje.

Gledajući prostorno – materijalni kontekst, vrtić se u velike razlikuje od vrtićkih skupina u Hrvatskoj, od organizacije sobe dnevnog boravka skupine do blagovaonice. U vrtiću u Buzauu soba dnevnog boravka kreirana je na način da su dječji krevetići podignuti uza zidove, a spuštaju se za vrijeme dječjeg odmora. Svaka soba dnevnog boravka ima slobodan središnji prostor na kojem su najmanje 2 velika tepiha, nekoliko dječjih stolova i stolica koje odgovaraju broju djece u skupini. Odgojno – obrazovni rad sličniji je radu u našoj „Maloj školi“ nego klasičnom principu rada u vrtićkim odnosno jasličnim skupinama. Većinu aktivnosti vodi odgojiteljica u krugu vodeći aktivnu raspravu s djecom te u igrama u pokretu. Iako u sobama dnevnog boravka postoje igračke (dio za simboličku igru, dio didaktičkog materijala), one su zastupljene samo u jednom dijelu sobe i u daleko manjem broju nego kod nas. Obzirom na takve mogućnosti glavni „poticaj“ uglavnom je odgojitelj. U svakoj skupini djeca uče o unaprijed pripremljenom sadržaju razgovarajući s odgojiteljicom o danoj temi, a nakon što im ona prezentira određeni sadržaj (npr. dijelove biljke) usmeno, te prikazujući edukativni film djeca istražuju materijale svojim osjetilima, izrađuju razne predmete i proizvode koristeći dani materijal (npr. krune od cvijeća, ježiće od krumpira i šibica, zimnicu) i zatim rade zadatke na radnim listovima (ne samo vrtićanci nego i djeca jaslične dobi). Djeca su vrlo vješta u grafomotoričkim vještinama, tako da većina djece jaslične starije skupine prilikom bojanja ne prelazi zadanu liniju.  Način rada sličniji je radu u našim nižim razredima osnovne škole nego u vrtićima.

Djeca odlaze obavljati svoje higijenske potrebe prema uputi odgojiteljice u za to predviđeno vrijeme (pauza), te ona ne izlazi iz sobe, a djecu u kupaoni čeka spremačica koja im pomaže da obave toalet i operu ruke. Nakon toga djeca se ponovno vraćaju u sobu dnevnog boravka te nastavljaju s radom.

Djeca konzumiraju obrok van sobe dnevnog boravka, u hodniku gdje su dugački stolovi i klupe za djecu.

Djelatnici imaju iskustva s Erasmus Ka2 i Ka1 programima. Dvije djelatnice pohađale su tečaj “Umjetnost kao terapija: samoizražavanje i posebne potrebe u umjetničkom obrazovanju” u Firenci u Italiji, a druge dvije tečaj u Portu: Future učionica: aplikacije za obrazovanje.

Koordinatorica Erasmus projekata, odgojiteljica Cristina Elena Voicu već 10 godina provodi simpozij “Knjiga kao uvjet kvalitetnog obrazovnog pristupa”, na međunarodnoj razini. Odgojitelji inicijatori predložili su redefiniranje uloge knjige u suvremenom obrazovnom procesu usmjerenom na korištenje alternativnih obrazovnih sustava poput obrazovnog softvera.

Pred kraj mobilnosti odgojiteljica Cristina Elena Voicu i edukacijska rehabilitatorica Irena Vresk razmjenile su dojmove i način rada u svom vrtiću te dogovorile daljnje oblike suradnje, prije svega uključivanje djelatnika DV-a Maslačak u projekte vezane uz važnost čitanja djeci od najranije dobi.

 

FLOORTIME TERAPIJA

Floortime je terapijski pristup koji je osmislio dr.med. i psihijatar S. Greenspan, a obuhvaća tri osnovne komponente prema „DIR modelu“: D (developmental) – funkcionalnu emocionalnu razvojnu razinu; I (individual differences) – odnosi se na djetetove posebnosti u senzornoj obradi i modulaciji senzornih podražaja; R (relationship based) – temelji se na odnosima između djeteta i odrasle osobe; odrasli se treba prilagoditi svojim afektivnim stanjem djetetovoj osobnosti (npr. umirujuće djelovati na živahno dijete).

Djeca s teškoćama u razvoju često imaju senzorne teškoće, odnosno teškoće obrade ili modulacije podražaja. Dijete može biti nedovoljno osjetljivo na neke podražaje, a na druge previše osjetljivo. Npr. izrazito živahno dijete treba puno više vestibularnog unosa (kretanja), tj. njegovom živčanom sustavu treba puno više podražaja da bi taj podražaj dijete uopće registriralo, odnosno da bi reguliralo svoje stanje. Neka djeca preosjetljiva su na vestibularne podražaje, pa izbjegavaju promjene položaja glave u odnosu na tijelo. Neka djeca burno reagiraju na jače zvukove, a druga kao da vas „dožive“ tek kad mu se obraćate glasnijim, živahnim glasom.

Neka su djeca pretjerano osjetljiva na dodir, te im smeta gužva, igre u krugu, smeta im kad se prilikom pranja ruku nehotice poprskaju vodom, a u situacijama kad nad time imaju kontrolu sklona su se igrati mokrim i „prljavim“ materijalima, sjesti vam u krilo, dodirivati druge.

Dijete s teškoćama u slušnoj obradi iako čuje, teško shvaća značenje vaših riječi, te se možda ne odaziva kad ga zovete.

Moguće je da dijete ima poteškoća i u motoričkom planiranju i nizanju (sekvencioniranju radnji i ideja) – nije u stanju osmisliti npr. što bi radilo s igračkom, na koje bi ju sve načine moglo koristiti, te njegova igra djeluje besciljno i stereotipno (npr. vozi autić naprijed-natrag; baca igračke na pod…). Takvo dijete obično ponavlja tuđe riječi ili rečenice (najčešće iz crtića, ili ponavlja pitanja koja mu drugi postave…), ali još ne koristi govor kako bi izrazilo svoje želje, osjećaje i namjere. Dakle, govor je prisutan, ali ga dijete ne koristi u svrhu komunikacije.

Dijete s teškoćama u vizualno-prostornoj obradi teško pronalazi stvari. Prilikom igre skrivanja predmeta, dijete obično nema ideja na kojem bi se još mjestu moglo potražiti predmet.

Prvi korak u Floortime terapiji je slijediti dijete, što znači pridružiti se njegovoj igri odnosno interesu kao aktivan suigrač. To znači biti tu i sada samo za dijete i to mu jasno dati do znanja svojim komunikacijskim pristupom. Cilj je da dijete bude više zainteresirano za socijalnu nego materijalnu okolinu (igračke), da se u interakciji s nama osjeća sigurno i zadovoljno. Tu privilegiju, da dijete poželi učiti od nas, igrati se s nama, komunicirati s nama treba „zaraditi“ kod djeteta iskazujući mu ljubav i prihvaćanje, osluškujući njegove potrebe, aktivno se baveći djetetom. No, dok djeca urednog razvoja taj miljokaz dosežu spontano i prirodno, djeca s teškoćama trebaju pomoć odraslih koji razumiju njihov senzorni profil i prilagođavaju se svojim pristupom djetetu i njegovoj razvojnoj razini.

Nakon što pridobijemo djetetovu pažnju i kad izgradimo s djetetom takav odnos u kojem ono želi sudjelovati, cilj nam je što duže održavati interakciju razmjenjući s djetetom geste u dijaloškom obliku. U želji da se dijete uspinje po razvojnoj ljestvici, prilikom interakcije nam je zadatak stalno smišljati nove izazove, problemske situacije koje dijete treba rješavati u početku fizički (npr. otvoriti neku kutiju, pronaći nešto skriveno u maminom džepu, smisliti kako uz pomoć druge osobe doći do predmeta na vrhu ormara), verbalno rješavati potencijalne konflikte…)., a na višim razvojnim razinama i na simboličkoj razini. U skladu s načelima Floortimea, takvi problemski zadaci postavljaju se pred dijete unutar igre, odnosno u sklopu konverzacije sa starijim djetetom, tako da dijete nema osjećaj da uči specifičnu vještinu. Osim toga, dijete nastoji doći do rješenja takvog zadatka sâmo smišljajući strategije i ponukano vlastitim interesom.

Šest je osnovnih emocionalnih razvojnih miljokaza: zajednička (združena) pažnja i sposobnost samoregulacije; intimnost (interes za socijalnu okolinu); dvosmjerna neverbalna komunikacija; preuzimanje inicijative i zajedničko rješavanje problema koristeći se bogatim jezikom gesti; simbolička i smislena upotreba ideja (pojava govora, osnove simboličke igre); logička razina (dijete je u stanju započeti i smisleno održavati konverzaciju).

Smisao Floortime-a je učiti dijete ophoditi se s drugima, komunicirati i razmišljati na sve višem nivou, odnosno da dijete postane spontano u komunikaciji, emocionalno toplo i empatično, kreativno i asertivno.

Priredila: Irena Vresk, edukacijski rehabilitator i Floortime terapuet 3. stupnja

 

Gupčeva lipa-zajedno sadimo budućnost

DV Maslačak je dobio mogućnost sudjelovanja u kampanji “Gupčeva lipa-zajedno sadimo  budućnost”. Akcija se provodi pod pokroviteljstvom Gradskog ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Zaprešića, Zaklade Zamah i Hrvatskog šumarskog instituta.  Gupčeva lipa je posađena u dvorištu PO Đalski te su u sadnji sudjelovala djeca i odgojitelji odgojne skupine Cvjetići.

Ovom kampanjom pruža se prilika da se ovo vrijedno stablo zasadi u što većem broju na području Republike Hrvatske, čime se njeguje prirodna i kulturna baština te potiče svijest o važnosti očuvanja zelenih površina.

Svako dijete je važno: Uloga odgojitelja u stvaranju inkluzivnog vrtića

19. i 20.studenog 2025. održana je edukacija pod nazivom “Svako dijete je važno: Uloga odgojitelja u stvaranju inkluzivnog vrtića” u sklopu Erasmus + akreditiranog projekta Vrtić svjetionik novih mogućnosti.   Gošća predavačica je bila  docentica logopedije i surdopedagogije  Damjana Kogovšek sa Pedagoškog fakulteta iz Ljubljane.

Edukacija je sadržala predavanje za Odgojiteljsko vijeće DV Maslačak i radionicu praktičnih igara i aktivnosti na kojoj su bile prisutne odgojiteljice Snježana Matešić, Ana Gabričević, Antonia Karaula, Nives Bregeš, Nives Čović, Sandra Šimunić, Helena Škovrlj, Doris Šojat, Anamarija Crnoja i Marina Turčić te pedagoginja Lucija Mišković, psihologinja Iva Kolimbatović, ravnateljica Gordana Anna Hübl i logopedinja Anja Zorko.

Tijekom predavanja sudionici su upoznati s karakteristikama inkluzije i inkluzivnog obrazovanja i temeljima inkluzije kao što su poštovanje, suradnja, jednakost, komunikacija. Naglašena je važnost  odgojitelja u vrtiću i važnost  međusobne suradnje za  stvaranje sigurnog, poticajnog i prihvaćajućeg okruženja za svako dijete.  Također je istaknuta važnost prilagodbe prostora, rutina i aktivnosti svakom pojedinom djetetu.

Cilj predavanja je bio kod sudionika osvijestiti važnosti inkluzivnog obrazovanja i uloge odgojitelja u stvaranju sigurnog i prihvaćajućeg okruženja u vrtiću, gdje svako dijete ima priliku sudjelovati i razvijati se u skladu sa svojim mogućnostima.

Na radionici su kroz praktične igre i aktivnosti naglašene temeljne vrijednosti inkluzivnog obrazovanja – poštovanje, suradnja, komunikacija i jednake mogućnosti, uloga odgojitelja u stvaranju sigurnog, poticajnog i prihvaćajućeg okruženja te  osobna odgovornost svakog pojedinca  za sudjelovanje u inkluzivnom timu i oblikovanju vrtića u kojemu je  ‘svako dijete važno’

Neke od provedenih aktivnosti su “Tišina koja boli”, “Nevidljiva nit među nama”, “Nevidljiva vreće kamnečića” i dr.

 

 

Aktivnosti u predškolskoj skupini Zmajići

Ove pedagoške godine, tradicionalno je nastavljena suradnja s Osnovnom školom Antuna Augustinčića.  Tako starije i predškolske skupine odlaze sa svojim odgojiteljicama  u sportsku dvoranu škole na sate vježbanja te uživaju u raznolikim sportskim aktivnostima.

Posjetili su i  dvorac Trakošćan gdje je za  djecu organiziran obilazak muzeja koji ih se jako dojmio.  Najviše su im se svidjeli vitezovi, oružje i tajni prolazi.

Doživljaj dvorca se nastavio i po povratku u vrtić.  Djeca grade dvorac od različitog građevnog materijala, jedan dječak je izmislio svoju priču o Trakošćanu koju su onda zajednički likovno popratili.

Ljubav prema dramatizaciji i glumi dovela je do pripreme predstave “Gospodin Nosko nalazi prijatelje” koju će djeca  prikazati svojim prijateljima u vrtiću.

Obilježavanje Svetog Martina u skupini ranog učenja njemačkog jezika Die Sterne

U mješovitoj skupini ranog učenja njemačkog jezika Die Sterne obilježen je blagdan svetog Martina kroz niz lijepih aktivnosti. Ujutro su odgojitelji i djeca zajedno ispekli mirisne kiflice i napravili fišeke za  pečene kestene. Popodne su zajedno s roditeljima izrađivali lampione, te s njima prošetali po dvorištu vrtića u maloj povorci svjetlosti.  Za roditelje je pripremljen i  kratki program na njemačkom jeziku, kojim je prikazano sve što su djeca naučila o svetom Martinu.  Poseban gost druženja bili su učenici Osnovne škole Šenkovec s profesoricom Sandrom Maglov, koji su za sve prisutne izveli kratku lutkarsku predstavu “Sveti Martin”. Na kraju su se svi zajedno počastili kiflicama, toplim čajem i pečenim kestenima koje su pekli  očevi djece iz skupine.  Bilo je to jedno lijepo, toplo i radosno martinsko popodne ispunjeno svjetlom, pjesmom i zajedništvom.

Skip to content