Autor: vrticmaslacak

Aktivnosti u skupini Krijesnice

Djeca iz grupe Krijesnice istraživala su na karti gdje se nalazi Isusova domovina; kojim putem su Marija, Josip i Isus krenuli iz Betlehema u Egipat i kasnije se naselili u Nazaret. Usporedno smo proveli sklop aktivnosti u kojem smo bolje upoznali Lijepu našu i grad Zaprešić u kojem živimo.  Sve informacije smo dobili u Gradskoj knjižnici Ante Kovačić i Turističkoj zajednici grada Zaprešića.

Potaknuti velikim interesom za pjesmu, ples i sviranje oformili smo glazbeni centar. Djeca su istraživala zvukove, izađivala udaraljke, slušala glazbu i spontano okupljala kako bi pjevala pjesme uz pratnju udaraljki.  U goste nam je došla majka glazbenica s polaznicima glazbene škole, upoznala s glazbenim instrumentima, naučila nove pokretne igre i pjesmice. Naš glazbeni centar i dalje je aktualan te rado posjećen od djece iz drugih skupina.
Uz Isusa sam siguran

Cilj aktivnosti je buditi u djeci osjećaj zaštićenosti i povjerenja u Isusa koji nas voli i na koga se možemo osloniti u teškim situacijama.
Djeci je ponuđena kutija u kojoj su se nalazila sredstva za pričanje priče: platno za more, platno za vjetar i platno za Isusovu haljinu.  Nakon pripovijedanja biblijskog događaja Mt 8, 23-26 djeca se spontano uključuju u dramatizaciju koristeći poticajna sredstva.
U završnom dijelu zajedničkim radom djeca su slikala “oluju na moru” , izradila čamac i proigravala biblijski događaj.

Moja najdraža bajka u Lopticama

S obzirom na veliki interes djece za čitanjem i pričanjem priča u  skupini Loptice trenutno se provodi projekt “Naša mala knjižnica”.  Jedna od aktivnosti koju su provodili u sklopu tog projekta je  “Moja najdraža bajka” . Djeca su pričala jedna drugima bajku koju vole slušati kod kuće. Osim što su uživali u različitim bajkama uvježbavali su i vješti

ne potrebne za skori odlazak u školu kao što su pažnja,  vokabular i sl.

Voćni rođendani u Ježićima

Potaknuti sve češćim alergijama na hranu kod mlađe djece odgojitelji starije jasličke skupine Ježići odlučili su rođendane  slaviti voćnim tortama. Na roditeljskom sastanku dogovoreno je kako će svaki roditelj pripremiti voće od kojeg će djeca u vrtiću izraditi voćnu tortu. Proslave na ovakav način vrlo su dobro prihvaćene od djece i roditelja, a njima promoviramo i zdrave stilove življenja od najranije dobi.

Projekt “Glazbeni instrumenti” u Točkicama

U starijoj jasličkoj skupini Točkice odgojiteljice su, potaknute velikim interesom djece za glazbom,  započele projekt “Glazbeni instrumenti”. Projekt je započeo druženjem djece i roditelja na Jesenskoj svečanosti kada je jedan djed iz skupine svirao harmoniku a djeca i odrasli su plesali.  U skupini je oformljen i centar glazbe gdje se djeca upoznaju s različitim instrumentima. Posebno su im zanimljivi oni instrumenti koje su kod kuće izradili sa svojim roditeljima.

KOLIKO JE TEŠKO ODMAKNUTI SE OD NAUČENIH OBRAZACA I NE PRENIJETI IH DJECI?

Voljeli bismo znati reći ne kada to mislimo, glasno reći da kada to želimo, zalagati se za svoje interese i potrebe, a pritom ne narušavati odnose. Zvuči utopijski?

Osjećati se dovoljno sigurno i vrijedno sami/e sa sobom, izaći iz odnosa koji nam šteti ili ga promijeniti. Zvuči prehrabro?

Mnogi/e od nas vode bitke u odnosima s djecom, partnerom/icom, kolegama, našim roditeljima… Osjećamo se loše zbog onoga što smo rekli, što nismo rekli, što prešućujemo i što osjećamo, a ne razumijemo da se zapravo ne borimo s njima, već sa samima sobom.

Očekivanja da se drugi promjene nam ne koriste, naši utabani načini nam često štete, a svjesnost da smo primjer djeci nas opterećuje jer bismo voljeli da oni nauče bolje brinuti o sebi. Oduprijeti se utjecaju vršnjaka, donijeti dobru odluku za sebe, snaći se u školi i kasnije u životu, ostvariti kvalitetnije odnose od onih uz koje smo mi odrastali. 

Osvještavanje obrazaca koje koristimo, potreba i osobnih granica koje sami ne poštujemo je dvostruko važno – omogućava nama promjenu na bolje, a djeci pruža bolje učitelje, bolje okolnosti i bolje alate na putu njihovog razvoja.

Što je to što stoji na putu do asertivnosti u osobnom, profesionalnom životu i u odgoju djece? Kako prevladati te prepreke? Kako ih ne postaviti svojoj djeci? Kako biti roditelji, odgojitelji, učitelji kakvi su potrebni današnjoj djeci, vremenu u kojem živimo i u kojem će oni nastaviti živjeti? Kako najbolje ulagati u dječji razvoj?

Puna su nam usta punih potencijala djece. No zaboravljamo da nikakvo poticanje ne može imati učinka kod nesamosvjesne djece koja ne poznaju svoje granice i granice drugih, djece kojoj nedostaje samopoštovanja i ne vjeruju u vlastitu vrijednost, djece koja su kritizirana zbog onoga što jesu – neregulirana emocionalna bića kojima je potrebno vodstvo i podrška.

Djece koja, usprkos suvremenim načelima i pravima, odrastaju u svijetu brojnih stereotipa i ograničenja. Djece čiju igru i ponašanje pretjerano kontroliramo, od koje pretjerano očekujemo, koja se boje neuspjeha pa i samih pokušaja. Djece koja se isključuju i bježe u neke druge svjetove, svjetove igrica, društvenih mreža, emocionalnog jedenja…a onda se zbog pritiska društva i vršnjaka uspoređuju i tonu u svijet nezadovoljstva umjesto zadovoljstva.

Ne možemo i ne trebamo kontrolirati svijet, druge, niti našu djecu da bi bila dobro. Ono što možemo je kontrolirati sebe. Regulirati sebe. Pobrinuti se za sebe. Jer ono što kronično nedostaje današnjoj djeci i mladima su prisutni, svjesni, uviđavni i pristupačni odrasli. Na čijem primjeru uče osobne granice, što znači brinuti o sebi, što znači pokušati i ne uspjeti, pa pokušati i uspjeti. Koji ne bježe od svojih emocija. Koji razumiju da djeca ne znaju bolje jer još ne mogu bolje, ali jednako trebaju i vrijede. Koji suosjećaju prema samima sebi. Umjesto da ulažu u sve igračke koje sami nisu imali, sve dostupne radionice i sve nove igraonice. Zabava je najbolja nagrada učenju, ali ona nije glavni izvor životnog zadovoljstva i sreće.

Osnova za sve njihove buduće izbore, odluke, načine na koje će reagirati, osjećati i misliti o sebi dolazi iz odnosa s nama – odraslima koji ih svakodnevno okružuju. 

Osnova svakog uspješnog poticanja su sigurnost i prihvaćanje. Da bismo ih mogli pružati, potrebno je da ih i mi osjećamo.

Ulažite vrijeme u važne stvari – resurse koji vam u konačnici omogućuju više – vremena, opuštenosti, spontanosti, samoprihvaćanja, podržavanja i više samosuosjećanja, a manje zabrinutosti, napetosti, anksioznosti i samokritičnosti.

Više vremena za ono najvažnije – zdravi razvoj samopoštovanja, emocionalne regulacije, asertivnosti, kreativnosti i jednakih prilika naše djece.

 

Klubko – Centar za roditelje

Dramatizacije u odgojnoj skupini Zmajići

U DV Maslačak jedan od osnovnih ciljeva odgojno-obrazvonog rada je poticanje govorno-jezičnog razvoja djece .  U mlađoj vrtićkoj skupini  Zmajići taj se cilj povezao  sa velikim  interesom  djece za dramatizaciju. Tako su se sa svojim odgojiteljicama bavili pričom “Tri praščića” . Samostalno su  osmislili i  izradili cijelu scenografiju ( kućice od slame, drveta i cigle),  kostime  i popratne rekvizite.  Glumili su i  samostalno verbalizirali  uloge  pripovjedača, praščiča  i vuka  te pjevali i plesali uz pjesmicu Tri praščića.

Osim priče Tri praščića djeca su cijelu zimu osmišljavala i proigravala i druge priče prema vlastitom interesu a posebno zanimljiva bila im je i priča “Kolibica” . Osim što su priču dramatizirali, provodile su se i likovne aktivnosti, govorno – jezične igre te gradnja kolibice od granja i gline.

 

 

Skip to content